Istraživanje genoma kanarinaca objašnjava pojavu različite boje perja kod mužjaka i ženki
Dosta ptica ispoljava osobinu spolnog dimorfizma, osobine u kojoj se mužjaci i ženke vidljivo razlikuju. Jedan od najupečatljivijih oblika spolnog dimorfizma je spolni dihromatizam, kada mužjaci i ženke imaju različitu boju perja.
Tako, lako nam je razlikovati pjevca od kokoši, pauna od paunice, patka od patke. I kod onih vrsta kod kojih ne postoji razvijen spolni dimorfizam, često možemo naći znake ko je mužjak, a ko ženka: recimo, velike sjenice mužjaci imaju širu crnu površinu koja se proteže od prsa do repa. Tipično, mužjaci imaju jače izraženu boju. Kod nekih vrsta, pak, ne možemo tek tako lako razlikovati mužjake od ženki - golubovi, dosta grabljivica, poput sokola, jastreba, orla i sove.
Međutim, zanimljivo je proučavati odakle pticama ova osobina spolnog dihromatizma. Naučnici iz Portugala i SAD su dali svoje viđenje ovog problema u Science u junu 2020.
Međutim, zanimljivo je proučavati odakle pticama ova osobina spolnog dihromatizma. Naučnici iz Portugala i SAD su dali svoje viđenje ovog problema u Science u junu 2020.
Boja perja ovisi o prisutnosti određenih pigmenata, a sintezu pigmenata kontrolišu geni. Dakle, potrebno je upoznati set gena odgovoran za sintezu određenog pigmenta koji je ključan za boju perja. I ne samo to - ekspresija gena ovisi o nizu drugih kontrolnih segmenata genoma, a u konačnici fenotip - skup ispoljenih osobina, ne mora biti slika i prilika genotipa. Iako su varijacije u obojenosti kod spolova česte, osobito kod ptica, poznat je tek mali broj gena-kandidata koji bi mogli biti uključeni u kontrolu ove osobine.
Tim naučnika je istraživao crvenu obojenost kod mozaičnih kanarinaca i srodnih vrsta zebovki. Koristeći kombinaciju tehnika genomskog mapiranja, transkriptomije i usporednih analiza, autori pokazuju da transregulacija gena BCO2 (beta-karoten oksigenaza) za preradu karotenoida sudjeluje u spolnom dihromatizmu.
Razlike u obojenosti spolova nastaju uslijed regulacije ekspresije BCO2 i posljedične razgradnje pigmenata kod ženki ove vrste, što pokazuje da se razlike u boji mužjaka i ženki mogu razvijati jednostavnim molekularnim mehanizmom. Ovaj enzim razgrađuje karotenski pigment, zadužen za boju i ima ga više kod ženki, te su tako ženke manje upadljive i izražene boje.
Dihromatizam kod ovih kanarinaca se objašnjava različitom razgradnjom karotenoida u perju, a ne varijacijom fizioloških funkcija kao što su što su unošenje ili transport pigmenta. Analiza transkriptoma (aktivni dio genoma, onaj koji se transkribuje) sugeriše da bi razgradnja karotenoida u integritetu mogla biti uobičajeni mehanizam koji pridonosi spolnom dihromatizmu kod kanarinki i zeba.
Kako je došlo do evolucije ovog spolnog dihromatizma, još ne znamo, ali prirodni odabir, preferencije pri parenju i gniježđenju te pritisak predatora mogu biti potencijalni mehanizmi razvoja ove osobine.

Primjedbe
Objavi komentar