Postovi

Terapija genima rijetke vrste sljepila

Slika
Izvor:  University of Oxford/PA Ovo je jedno opšte mjesto - razvoj biomedicine u budućnosti ide u dva eksperimentalna smjera: terapije matičnim stanicama i terapije genima. Međutim, opšte mjesto je i to da su oba ova pristupa vrlo neistraženo tlo te da svako malo bude objavljen neki naučni rad koji svjedoči o slabim stranama i jedne i druge tehnologije. Nedavno sam pisala o problemima terapije induciranim pluripotentnim matičnim stanicama , a još ranije i o vrlo obećavajućim primjenama matičnih stanica. Danas malo o eksperimentima sa terapijom genima. Univerzitet Oxford je objavio malu preliminarnu studiju terapije sljepila ispravljenim kopijama gena CHM. Horoideremija je vrsta sljepila koja se nasljeđuje preko X hromosoma, a uzrok sljepila je degeneracija kapilara u sudovnjači (žilnica, horoidea) i degeneracija retinalnog pigmenta epitela retine. Ova vrsta sljepila nije česta - u UK pogađa jednu od 50 000 osoba. Karakteriše je progresivan gubitak vida, a jedan od ...

I bi boja

Slika
Vrlo malo ljudi je zna reći šta je to boja i zašto ih boje toliko privlače. Kako nastaju boje, zašto su predmeti na svjetlosti obojeni i zašto neke kombinacije boja smatramo ugodnim, a druge neugodnim. Kako su boje i nijanse određenih boja dobile imena?  Smatram da svako ko je završio osnovnu školu treba znati šta je to boja. Međutim, očigledno da sa našim obrazovnim sistemom nešto duboko ne valja, jer je jako čudno da lekcije o boji postoje u udžbenicima, ali da ih se niko ne sjeća.  Ako nešto nije upamćeno, pogotovo nešto tako elementarno - onda je to znak da nije dobro predstavljeno u udžbeniku, a možda ni na satu. Ali, tako vam je to - mi smo društvo koje je gotovo pa uništilo svoj obrazovni sistem i nismo spremni na dubinske reforme obrazovanja, tako, dok ne postanomo zreli za to, jedini način da obrazovanje bude zanimljivo i da klinci nešto nauče jesu neformalni oblici obrazovanje - javna predavanje, blogovi, naučno-obrazovne emisije, ako ne domaće produkcije, ...

Budućnost hemije

Slika
Image source: Osaka Prefecture University Nekako se većina vijesti iz nauke kreće oko biologije i fizike. Biologija se razvija u smjeru epigenetike, editovanja DNK, istraživanja ekspresije gena, a fizika oko otkrivanja novih čestica te rada na problemima tamne materije i energije. No, šta ćemo sa hemijom? Je li se ona našla priklještena između biologije i fizike i nema više prostora za razvoj, za nova otkrića? Istina, ono što se dešava u hemiji nije tako "zvučno", spektakularno za laike kao otrkiće Higgsovog bozona, ali hemija ne miruje niti se nalazi u nekoj fazi stagnacije. Suštinski - biologija je tek hemija živih organizama te su većina procesa koje opisuje biologija zapravo enzimatske reakcije u živim bićima.  Mimo organske hemije i njene sestre biohemije, hemije ima još dosta posla. Prije svega, prostor za razvoj hemije jeste niša novih materijala i kreiranih molekula. Ne samo da je stvoren jedan 2D materijal, kao što je grafen, nego su naučnici ne...

Welcome to the mumbo-jumbo

Slika
Ovo što vidite gore, skrinšat je najnovije ublehe. Pomodarstvu pseudonauke nikad kraja. Ono što se u engleskom naziva "quackery", a kod nas ubleha i "woo" - neka vrsta ubjeđivanje, ulizivanja, karakteristična za trgovačke putnike i predsjedničke kandidate pred izbore - a kod nas bi zgodan prevod bio "šupljiranje", ne prestaje da siluje naš region sa svojim mozgoispiračkim maltretiranjima. Teta iscjelivanje je neka podgrana ili srodna disciplina quantum healing . S tim da je to ubleha za one koji nemaju vremena, instant karma i instant self-improvement. Ova Andrea Vidmar je poklonica pseudonačne prakse koju je otelila izvjesna Vianna Stibal, ko god da je ona. Praktičari teta iscjelivanja ubjeđuju pošten narod se ovom metodom liječi rak (šta je rak i zašto ne postoji univerzalna terapija za njega, pisala sam ovdje ), da se "aktivira DNK", a liječi se i sida. Sve pomoću theta talasa mozga. Koristeći termine iz filozofije, naročito termi...

Vid Pečjak (1929-2016), profesor Univerziteta u Ljubljani – Div među studentima

Slika
In memoriam Bojan Šošić   Od Vida Pečjaka sam naučio danas zastarjelu izreku kojom su Nijemci nekada profesore definisali kao – vječite studente. U našem vremenu ova sintagma je uglavnom izgubila tu konotaciju te se praktično isključivo shvata prilično doslovno. Istina, studenti nisu što su nekad bili, ali nisu ni profesori. Nije slučajno što se zaboravlja ovakva definicija koja je opisivala nekadašnji šarm, pa i komfor profesorskog poziva.  Vid Pečjak (1929. - 2016.). Izvor: Bojan Šošić Na Zapadu profesori danas znatno više nego prije slijede diktat birokratije njihovih sveučilišta te različitih agencija koje nude mogućnosti finansiranja istraživačkih projekata. O tipičnim univerzitetskim nastavnicima novije generacije u Bosni i Hercegovini ne želim govoriti, niti je toj temi ovdje mjesto. 27. februara ove godine psihologija je ostala bez svog vječnog studenta, Vida Pečjaka. Učenik Mihajla Rostohara i Charlesa Osgooda te s...

Usavršavanje tehnologije CRISPR

Slika
Medijima u svijetu su puna usta CRISPR/Cas 9 tehnologije. Naši mediji tu i tamo površno spomenu ovu tehnolgiju editovanja DNK. Kada sam prije možda godinu dana jednog našeg vrlog genetičara pitala šta su to tačno Clustered   regularly-interspaced short palindromic repeats (=CRISPR) , nije mi znao odgovoriti, nije nikad ni čuo za to. Nadam se da je ovaj termin danas poznat svim genetičarima u regionu, to je novi big-crush biotehnolgije - svi su zaljubljeni u CRISPR. Osim što CRISPR sistem može izrezati neko pogrešno slovo, on može i u DNK ugraditi ispravnu sekvencu, ako samo brisanje nije dovoljno. Nisam jednom pisala o ovoj tehnologiji, koja je bazirana na enzimima za reparaciju DNK kod prokariota. Nisam jednom pisala ni o nedostacima  ove tehnologije : o opasnosti od off-target promjena na DNK, koje su neka vrsta kolateralne štete upotrebe CRISPR. Zašto je tako? Genomi ne vole da ih se dira i kada ih se rastavi, oni se pokušavaju ponovo sastaviti, uzimajući azotne...

Umiranje koralnih grebena: izbjeljivanje korala

Slika
Koralni greben, izvor: youtube Istraživanje stepena oštećenosti koralnih grebena - tačnije, Velikog koralnog grebena u Pacifiku, pokazalo je kako su sva prijašnja oštećenja ovih visokovrijednih ekosistema bila mala u odnosu na ovo posljednje 2015./2016.  Istraživanje je sproveo Australian Research Council Centre of Excellence for Coral Reef Studies, a voditelj istraživanja je bio Terry Hughes. Prema ovoj studiji, svega oko 7% ekosistema je uspjelo izbjeći  odumiranje, koje karakteriše izbjeljivanje korala. Zbog toga što korali gube boju, ova pojava je u engleskom dobro opisana kao "bleaching" - izbjeljivanje. Zatim, u martu 2022. godine Veliki koraljni greben proživljava svoje četvrto masovno izbjeljivanje u posljednjih šest godina. Uprava morskog parka Velikog koraljnog grebena (GBRMPA) potvrdila je događaj nakon istraživanja koja su pokazala široko rasprostranjeno izbjeljivanje na reprezentativnom uzorku od 750 grebena, uprkos učinku hlađenja usljed sistema ...

Otkriven novi rizik za obolijevanje od raka jajnika

Slika
Ok, frajeri - današnji post je za žene. Rak jajnika. Ovaj tip kancera čini svega oko 3% slučajeva kancera kod žena, ali je vodeći ginekološki uzrok smrti kod žena - uglavnom zato što se kasno otkrije, onda kada je bolest u već unapredovalom stadiju. Za razliku o raka jajnika, rak grlića materice se češće otkriva ranije, zahvaljujući Papa testovima. S jedne strane, nešto što može utjecati na smanjenje rizika od obolijevanja od raka jajnika jesu rjeđe periode. Upotreba oralnih kontraceptivnih sredstava je povezana sa smanjenim rizikom od obolijevanje. Naime pri svakoj ovulaciji dolazi i do oštećenja epitela jajnika, do pojave mikrotrauma na jajnicima i povećava se rizik od oštećenja DNK. Studije iz 1971. su predvidjele ovako nešto, a novije meta-analize (koje su uključile 23 257 žena) potvrdile hipotezu kako manje ciklusa, tj. manje ovulacija znači i smanjen rizik za pojavu raka jajnika. Oralni kontraceptivi mijenjaju prirodu ciklusa i do ovulacije ne dolazi te na taj način ...

Sintaksa pjesme sjenica

Slika
Velika sjenica, izvor: Wikimedia commons, b y Luc Viatour  Ljudi se sporazumijevaju različitim jezicima, ali svim ljudskim jezicima zajedničko je to što od relativno ograničenog seta riječi (naravno, broj riječi u jednom jeziku se ni ne može utvrditi, ali ipak nije beskonačan, zar ne?) stvara praktično bezgraničan niz značenja. Čak i kada isključimo intonaciju, okvir konteksta i to kome je poruka upućena (a sve to znatno proširuje broj značenja koji se može proizvesti iz ograničenog seta riječi), mogućnosti jezika da nešto iskaže su ogromne, možda ne beskonačne, ali ogromne - da. Ono što omogućava stvaranje značenje od ovih elemenata jeste kombinatorika riječi - sintaksa, pravila kombinovanja riječi. Sintaksa jezik čini tečnim i živim, sintaksa je ono što našem govoru daje ritam i ističe značenje. Sintaksom pravimo upitne i odrične  rečenice od izjavnih. Ok - lažem vas - i morfologija i fonetika to rade, ali sintaksa okrunjuje misao. Zamislite samo da je jedin...