Kanabis u apoteci
Hrvatski ministar zdravlja, Siniša Varga, potvrdio je medijima kako će doći do izmjena u Zakonu o suzbijanju zlouporaba droge kojima bi se kanabis legalizirao u medicinske svrhe. Medicinskom kanabisu bi pristup imali oboljeli od multiple skleroze-u cilju suzbijanja spazama, oboljeli od AIDS-a, malignih bolesti i dječijeg epileptičnog sindroma. Kanabis, prema novom zakonu, ne bi bio dostupan onima koji pate od traumatskog sindroma. Hrvatska Udruga za medicinsku konoplju smatra kako je spisak bolesti za koje bi upotreba kanabisa bila legalna prekratak.
I, šta kaže nauka na sve ovo?
Ja ću se, za početak okoristiti onom drevnom konstatacijom da su lijek i otrov isto, samo je stvar doze. Ipak, ovo zvuči prejednostavno, a u praksi, pogotovo na ovako kontroverznom pitanju, stvari postaju komplikovane.
Naučni radovi pokazuju konfrontirajuće rezultate te je debata o medicinskim učincima kanabisa visoko polarizirana. Oni koji traže legalizaciju marihuane tvrde kako je ona praktično bezopasna, naročito u poređenju sa opioidnim supstancama. Tvrde i kako kanabis ne izaziva ovisnost. Sa druge strane, vlade širom svijeta nisu blagonaklone prema bilo kakvim upotrebama kanabisa te se provode kampanje koje upozoravaju na štetnost uživanja kanabisa.
Jasno je da u našem tijelu postoje kanabinoidni receptori - smješteni su u mozgu, u nekim neuronima i dio su tzv. endokanabinoidnog sistema. Kanabinoidni receptori su uključeni u niz fizioloških procesa - regulišu apetit, osjećaj boli, raspoloženje i pamćenje. Endokanabinoidi neurotransmiteri su oni koji prirodno kolaju našim organizmom. Eh sad, kanabinoidni receptori reaguju i na one kanabinoidne molekule koje se mogu unijeti izvana - na kanabinoide iz inkriminirane biljke, Cannabis indica ili kao sintetičke komponente. Svaki poremećaj ravnoteže prirodno prisutnih "droga" u našem organizmu - prije svega, raznih tipova neurotransmitera poput dopamina, serotonina, adrenalina i drugih se reflektuje kao neki poremećaj - smanjena sinteza dopamina je povezana sa nastankom Parkinsonove bolesti, a povećana sinteza dopamina sa nastankom shizofrenije.
Naučnici su, što se kanabisa tiče, prilično sigurni u neke efekte - one kratkoročne, ali kada se govori o dugoročnim efektima, stvari su vrlo nejasne. Primjerice, vrlo je jasno kako kanabis izaziva poremećaje pamćenja i koordinacije pokreta te da može uzrokovati paranoju i psihotična stanja kao i poremećaje razvoja mozga (rad o tome pogledajte ovdje).
Nauka je "oborila" popularno vjerovanje kako kanabis ne izaziva ovisnost. Oko 9% uživalaca postane ovisno o kanabisu, pokazujući znake krize prilikom prestanka korištenja te razvoj tolerancije na kanabis. Također, tu je i problem samog dima jer, kao i kod korištenja duhana, dim povećava rizik za rak pluća. Jedna studija je pokazala kako svaka godina u kojoj neko svaki dan zapali jedan džoint ( pa dobro, možda ima ljudi koji svaki dan zapale džoint) povećava rizik obolijevanja od raka pluća za 8% (link ovdje ). Međutim, druge studije nisu našle signifikantnu korelaciju između pušenja kanabisa i raka pluća, čak ni kod onih koji vrlo često koriste kanabis (link za studiju ovdje ). Rezultati studija - ne samo u ovom slučaju, nego i inače, ovise o dizajnu eksperimenta, o parametrima koji se mjere i kako, što sve može utjecati na p-vrijednost i da li će ona ispuniti određeni prag da se korelacija smatra signifikantnom.
Studija koja je pratila 1000 ljudi iz jednog mjesta na Novom Zelandu od rođenja pa do 38. godine života, utvrdila je da postoji korelacija između upotrebe kanabisa ( naročito ako se počelo rano sa upotrebom) i pada IQ te problema sa pamćenjem u kasnijoj dobi. Jedna švedska studija, u kojoj je praćeno 50 000 muškaraca u dobi 18-20 godina je pokazala kako ljudi koji intenzivno upotrebljavaju kanabis imaju tri puta veću šansu da razviju shizofreniju kasnije u životu.
Kanabis je vrlo kompleksna droga - sadrži preko 85 kanabinoidnih supstanci, od kojih je najpoznatija THC - tetrahidrokanabinol. Kako sve te srodne supstance utječu na nervni sistem još nije potpuno jasno, a treba imati na umu kako je svačiji nervni sistem pomalo, za neku finu nijansu, drugačiji, te je teško predvidjeti posljedice uzimanja kanabisa na individualnom nivou.
Ipak, kanabis ima neka terapeutska svojstva, to je neosporno. U 27 zemalja je odobren sprej na bazi kanabisa kao tretman za mišićne grčeve uzrokovane multiplom sklerozom.
2012. Kalifornija i Kolorado su postale prve savezne države u SAD u kojima je izglasana legalizacija kanabisa, koji je od 2015. u tim državama i konačno postao dostupan. Naravno, Holandija je bila ispred cijelog svijeta kada je kanabis legalizirala 1976.
U Koloradu i Kaliforniji kanabis je legaliziran u medicinske svrhe skoro deceniju prije nego što je legaliziran u rekreativne svrhe. Lista stanja za koja se kanabis smio koristiti uključivala je rak, glaukom, AIDS (potiče apetit kod oboljelih), mišićne spazme i bolesti praćene jakim bolom.
Holandija, uprkos tome što je kanabislegaliziran dekriminaliziran u rekreativne svrhe, nema nema mnogo više korisnika kanabisa nego druge zemlje u Evropi - podaci pokazuju da Holandija ima oko 7% korisnika, što je nešto više nego u Njemačkoj (5%) i Norveškoj (5%), ali manje nego što ih ima u SAD (15%).
Naravno, u Holandiji postoji stroga regulacija rada coffee-shopova, prema AHOJG uslovima, koji podrazumijevaju nekoliko pravila koja se moraju poštovati-shopovi se ne smiju reklamirati, ne smiju prodavati teške droge, ne smiju uznemiravati okolinu, ne smiju prodati više od 5gr "trave" jednoj osobi dnevno i ne smiju prodavati kanabis osobama mlađim od 18 godina.
Naučni radovi pokazuju konfrontirajuće rezultate te je debata o medicinskim učincima kanabisa visoko polarizirana. Oni koji traže legalizaciju marihuane tvrde kako je ona praktično bezopasna, naročito u poređenju sa opioidnim supstancama. Tvrde i kako kanabis ne izaziva ovisnost. Sa druge strane, vlade širom svijeta nisu blagonaklone prema bilo kakvim upotrebama kanabisa te se provode kampanje koje upozoravaju na štetnost uživanja kanabisa.
Jasno je da u našem tijelu postoje kanabinoidni receptori - smješteni su u mozgu, u nekim neuronima i dio su tzv. endokanabinoidnog sistema. Kanabinoidni receptori su uključeni u niz fizioloških procesa - regulišu apetit, osjećaj boli, raspoloženje i pamćenje. Endokanabinoidi neurotransmiteri su oni koji prirodno kolaju našim organizmom. Eh sad, kanabinoidni receptori reaguju i na one kanabinoidne molekule koje se mogu unijeti izvana - na kanabinoide iz inkriminirane biljke, Cannabis indica ili kao sintetičke komponente. Svaki poremećaj ravnoteže prirodno prisutnih "droga" u našem organizmu - prije svega, raznih tipova neurotransmitera poput dopamina, serotonina, adrenalina i drugih se reflektuje kao neki poremećaj - smanjena sinteza dopamina je povezana sa nastankom Parkinsonove bolesti, a povećana sinteza dopamina sa nastankom shizofrenije.
Naučnici su, što se kanabisa tiče, prilično sigurni u neke efekte - one kratkoročne, ali kada se govori o dugoročnim efektima, stvari su vrlo nejasne. Primjerice, vrlo je jasno kako kanabis izaziva poremećaje pamćenja i koordinacije pokreta te da može uzrokovati paranoju i psihotična stanja kao i poremećaje razvoja mozga (rad o tome pogledajte ovdje).
Nauka je "oborila" popularno vjerovanje kako kanabis ne izaziva ovisnost. Oko 9% uživalaca postane ovisno o kanabisu, pokazujući znake krize prilikom prestanka korištenja te razvoj tolerancije na kanabis. Također, tu je i problem samog dima jer, kao i kod korištenja duhana, dim povećava rizik za rak pluća. Jedna studija je pokazala kako svaka godina u kojoj neko svaki dan zapali jedan džoint ( pa dobro, možda ima ljudi koji svaki dan zapale džoint) povećava rizik obolijevanja od raka pluća za 8% (link ovdje ). Međutim, druge studije nisu našle signifikantnu korelaciju između pušenja kanabisa i raka pluća, čak ni kod onih koji vrlo često koriste kanabis (link za studiju ovdje ). Rezultati studija - ne samo u ovom slučaju, nego i inače, ovise o dizajnu eksperimenta, o parametrima koji se mjere i kako, što sve može utjecati na p-vrijednost i da li će ona ispuniti određeni prag da se korelacija smatra signifikantnom.
Studija koja je pratila 1000 ljudi iz jednog mjesta na Novom Zelandu od rođenja pa do 38. godine života, utvrdila je da postoji korelacija između upotrebe kanabisa ( naročito ako se počelo rano sa upotrebom) i pada IQ te problema sa pamćenjem u kasnijoj dobi. Jedna švedska studija, u kojoj je praćeno 50 000 muškaraca u dobi 18-20 godina je pokazala kako ljudi koji intenzivno upotrebljavaju kanabis imaju tri puta veću šansu da razviju shizofreniju kasnije u životu.
Kanabis je vrlo kompleksna droga - sadrži preko 85 kanabinoidnih supstanci, od kojih je najpoznatija THC - tetrahidrokanabinol. Kako sve te srodne supstance utječu na nervni sistem još nije potpuno jasno, a treba imati na umu kako je svačiji nervni sistem pomalo, za neku finu nijansu, drugačiji, te je teško predvidjeti posljedice uzimanja kanabisa na individualnom nivou.
Ipak, kanabis ima neka terapeutska svojstva, to je neosporno. U 27 zemalja je odobren sprej na bazi kanabisa kao tretman za mišićne grčeve uzrokovane multiplom sklerozom.
2012. Kalifornija i Kolorado su postale prve savezne države u SAD u kojima je izglasana legalizacija kanabisa, koji je od 2015. u tim državama i konačno postao dostupan. Naravno, Holandija je bila ispred cijelog svijeta kada je kanabis legalizirala 1976.
U Koloradu i Kaliforniji kanabis je legaliziran u medicinske svrhe skoro deceniju prije nego što je legaliziran u rekreativne svrhe. Lista stanja za koja se kanabis smio koristiti uključivala je rak, glaukom, AIDS (potiče apetit kod oboljelih), mišićne spazme i bolesti praćene jakim bolom.
Holandija, uprkos tome što je kanabis
Naravno, u Holandiji postoji stroga regulacija rada coffee-shopova, prema AHOJG uslovima, koji podrazumijevaju nekoliko pravila koja se moraju poštovati-shopovi se ne smiju reklamirati, ne smiju prodavati teške droge, ne smiju uznemiravati okolinu, ne smiju prodati više od 5gr "trave" jednoj osobi dnevno i ne smiju prodavati kanabis osobama mlađim od 18 godina.
Primjedbe
Objavi komentar