Koegzistencija robota i ljudi

Naravno da malo ko podržava razvoj tehnologije autonomnih naoružanih mašina. Ipak, da li će se moćnici i industrija osvrtati na mišljenje i želje većine...

Ovaj post neće, kao prethodni, govoriti o militarnoj upotrebi AI. Želim se malo osvrnuti na mirnodopsku upotrebu robota. 

Roboti kakve do sada znamo, pomagali su u industriji još od  šezdesetih godina prošlog vijeka (robot Unimate kojeg je George Devol prodao General Motorsu), a sama ideja za razvoj ovih mašina ima svoje korijene u nekim robo-izumima sa početka dvadesetog vijeka, kakav je bio japanski Gakutensoku. Ali, istorijat razvoja robota i robotike je tema za sebe - Alan Turing, Karel Čapek i svi oni za koje ste čuli i za koje niste čuli - zaslužuje poseban post, zar ne? 

Roboti se koriste za poslove koji su ljudima teški i opasni - u industriji, rudarstvu, građevini, za istraživanja nepristupačnih terena na Zemlji i svemiru. Dosadašnji roboti su bili "produžena ruka" čovjeka koji je njima rukovodio i koji ih je programirao. Međutim, oni postaju sve više autonomni i ...sve više liče na nas. 

Kada sam kao mala sa roditeljima išla u Zemaljski muzej, bila sam prestravljena lutkama u narodnim nošnjama u Etnografskom odijelu. Nešto što liči na čovjeka, a nije čovjek mi je izazivalo paničan strah, a i danas mi je ideja čovjekolikog robota vrlo creepy.

AI ima ogroman potencijal - mogla bi ubrzati dolazak do novih otkrića u biologiji (recimo, istraživanje morskih dubina do kojih čovjek ne može doći ili pomoći u genomici). Također, AI bi mogla dovesti do poboljšanja u zdravstvu - robot  poput onog iz Diznijevog crtanog "Ekipa za 6" bi bio vrlo zgodno pomagalo. Naravno, AI nisu samo roboti, niti su svi roboti AI i to treba uvijek imati na umu.

Projekat JIBO - "druželjubivi" robot kojeg razvija Cynthia Breazeal sa Massachusetts Institute of Technology, već je skupio preko 3.7miliona dolara u fazi fundraising-a. Već sad se možete pridružiti waiting-list za ovog robota koji zabavlja, podučava, razgovara sa vama, pa djeluje kao napredna verzija smartphone-a:

JIBO ne ulijeva strah u kosti. Košta 749$, u cijenu nije uračunat shipping iz SAD. 

General Motors i NASA rade na usavršavanju Robonaut 2, nazvanog kraće R2, koji bi se korisitio u medicinske svrhe, u industriji te pri izgradnji i popravci svemirskih stanica. Trenutno postoje 4 Robonauta 2, a prave ih još nekoliko. NASA ima namjeru koristiti R2 modele pri istraživanju Marsa i Mjesece, kao rovere nazvane Centaur 2.

Robonaut 2, image credit: NASA

Toyotin Kirobo je prvi japanski robot-astronaut. Kirobo (prema japanskoj riječi "kibo"希望, "nada" i internacionalnoj riječi za robota) je stigao na ISS 4. avgusta 2013. On ima sestru, bliznakinju, Miroto, koja je ostala na Zemlji i služi kao rezerva. Ovaj robotić, visine oko 34 cm, sa mogućnošću prepoznavanja lica, postigao je i dva Guinnessova rekorda za Japan - kao prvi robot u svemiru i za najveću visinu sa koje je robot imao komunikaciju:

Toshibina Aiko Chihira je vrlo creepy. Ona je humanoidna hostesa, čija je funkcija da dočekuje i  pozdravlja posjetitelje te da ih upućuje gdje trebaju ići ako im zatreba pomoć u snalaženju, a postavljena je u tokijskoj radnji Mitsukoshi. Meni ne bi bilo nimalo ugodno da me ona pozdravi, ali Japanci su, valjda, drugačiji od nas.

Aiko Chihira, Image:Toshiba

Ljudi koriste čula kako bi stekli neku predodžbu o svijetu oko sebe. Roboti to ne mogu. Međutim, robotima ni ne trebaju predodžbe. Ono za šta nama trebaju predožbe svijeta jeste donošenje odluka. Robotima za to trebaju algoritimi. Kombinacija umjetnih osjetila - kamere, senzori, detektori bazirani na spektrometriji, skeneri - i algoritama, dakle hardverske i softverske komponente, su ono što bi robotima davalo umjetnu inteligenciju.

Postoje naučnici, poput Manuele Verosa sa Carnegie Mellon University (Robotics Institute i School of Computer Science), koji vjeruju kako je koegzistencija ljudi i robota moguća i koji rade tome da se roboti što bolje uklope u svijet ljudi. Koncept "simbiotske autonomije" u robotici nije nešto novo - podrazumijeva omogućavanje, putem programiranja, robotu da preko interneta traži pomoć od ljudi u donošenju neke odluke. 

Ovi naučnici vjeruju kako je budućnost donosi mnoge dobre stvari ako ljudi i roboti budu mogli jedni drugima pomagati i nadopunjavati jedni druge.

Da ne bude zabune - nisam završila sa temom, ali ću napraviti malu pauzu, pa se opet vratiti AI jer je ovo ogromna tema kojoj nije dovoljno posvetiti dva-tri posta.