Fotosinteza u nastavi ili izvan nje?

Ne mogu se dovoljno načuditi kako autori udžbenika pojedinim frazama zakukulje ono što je prilično jasno.

Problem je to što oni često ne mogu da uđu u um desetogodišnjaka za koje pišu te udžbenike (dobro, ko može uči u njihov um?) -odraslima jednostavno nije jasno šta to djeci nije jasno.

Jedna od takvih rečenica je "biljke proizvode hranu".

Ovo prečesto nalazim u udžbenicima, i nemam nikakve zamjerke na tačnost rečenice i tvrdnje, ali imam na njenu apstraktnost.

Vidite, kada kažete "hrana" djeci je to asocijacija na frižider, supermarket, buregdžinicu ili donner. Neću vam sada ispaliti rafalnu paljbu o tome "kako današnja djeca sa asfalta pojma nemaju kako se dobija mlijeko, a mi u naše vrijeme smo to znali" niti na bilo koji način kritikovati djecu "kako ne znaju ništa o životu". Mi smo tu da ih tome naučimo i ako mi ne ispunimo tu dužnost, krivica je na nama, ne na djeci.

Ja sam mišljenja da se stvari ne trebaju pojednostavljivati jer se time djeca podcjenjuju. 

Znači, treba im objasniti kakva je to "hrana" koju biljke prave - odmah kada počnu učiti (5.razred) građu biljaka, kad im se spomene fotosinteza, životne zajednice te lanac ishrane.

Bitno je da povežu kako je proces fotosinteze taj koji pokreće rast biljaka - rast listova, stabljike, korijena i cvjetova, kao se iz cvjetova formira plod, hranljive materije koje nastaju u procesu fotosinteze se, nizovima hemijskih reakcija, pretvaraju u druge hranljive materije.

Dakle, ovdje je ključna riječ "hranljive materije". Mislim da su djeca dovoljno bistra da ukapiraju šta su to hranljive materije, a da im to neće praviti asocijacije na fast food i supermarket kao riječ "hrana". 

Također, treba izbjeći priču koja kao da kaže da su sve materije koje biljke proizvode "hranljive" jer to jednostavno nije istina - biljke pomoću fotosinteze stvaraju niz jedinjenja, od kojih sva nisu hranljiva, neka biljkama služe kao zaštitne materije ili materije kojima privlače oprašivače (mirisne molekule, naprimjer).

Onda treba objasniti kako su hranljive materije ugljeni hidrati, masti i bjelančevine te da u fotosintezi nastaju najjednostavniji ugljikohidrati (glukoza) koji se mogu vezati u više molekula i tvoriti neke poznatije šećere (saharozu, djeci poznatu kao kristal - šećer)  ili ono što nazivamo vlakna (celuloza). Čovjek ne može probaviti vlakna, ali neke druge životinje - biljojedi, mogu - krava, ovca, koza. I tu  već postaje jasan i lanac ishrane i kruženje materije unutar lanca ishrane.

To zaobilaženje termina molekula i atom, od prirodnih procesa i postulata pravi metafizički mash-up. Autori udžbenika se boje da bi djecu zbunilo prerano uvođenje ovakvih termina, koji bi mnogo olakšali objašnjavanje nekih bazičnih stvari u svijetu koji nas okružuju, ali time samo još više zbunjuju djecu. Također, čini mi se da to ima i skriveni motiv - suzbijanja racionalog mišljenja. Zatim, primijetila sam da nastavnici eksperiment klijanja graha odrade "pro forme" i da ta lekcija i nema bogzna kakav učinak da učenici nešto nauče. Mislim da čovjek sve što nauči nauči praktično samo u prvim razredima osnovne - sve ostalo je nadogradnja. 

Sitne nepreciznosti poput ovog "hrana" umjesto "hranljive  materije" samo prividno olakšavaju nastavnu. Dugoročno, betoniraju pogrešne interpretacije i stvaraju konfuziju.