Da li je PISA kriva?

(tekst u malo drugačijoj formi objavljen još 2015. u tiskanom Školegijumu) 

Kada neko kaže „Pisa“, prva asocijacija bude onaj nesretni krivi toranj u Pisi, sa kojeg je, prema predanju, Galileo Galilei vršio svoje eksperimente u kojima je pokazao djelovanje ubrzanja Zemljine gravitacije. Međutim, kada napišete „PISA“, taj akronim ima jedno drugo značenje – postaje Programme for International Student Assessment, odnosno Međunarodni program procjene učeničkih postignuća. PISA testiranja se već neko vrijeme rade u susjednim državama, a ovaj test je kuca na naša vrata naše zemlje. U PISA testiranjima još od 2006. učestvuju sve zemlje regiona, osim BiH. Preciznije, zemlje regiona su učestvovale na ukupno 4 ciklusa testiranja: 2006. 2009. 2012. i 2015. godine, a  ove godine je i BiH prijaviljena za testiranje koje će se održati 2018. Jedino međunarodno testiranje učenika na kojem je BIH ikada učestvovala je bio TIMSS (Trends in International Mathematics and Science Study)  2007. godine kada je Bosnu i Hercegovinu  predstavljalo ukupno 4.329 učenika završnih razreda iz 150 osnovnih škola.

PISA je studija koju provodi Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) u zemljama članicama, ali i u nekim zemljama koje nisu članice ove organizacije, s namjerom da se procijene vještine i znanja petnaestogodišnjih učenika. Istraživanja se provodi svake tri godine, a cilj testiranja je pomoći zemljama učesnicama programa da donose strateške odluke u oblasti obrazovanja na temelju empirijskih, statističkih podataka o postignućima učenika. Testiranje provodi međunarodni konzorcij institucija koji predvodi Australsko vijeće za istraživanja u obrazovanju (ACER). Cilj PISA je uočiti slabosti u obrazovnom sistemu i reagovati kako bi se ove slabosti otklonile i obrazovanje unaprijedilo. OECD prepoznaje obrazovanje kao jedan od ključnih faktora društvenog i privrednog napretka te je ova vrsta testiranja svojevrsni lakmus-papir koji sa velikom sigurnošću može predvijeti kretanja ekonomskih parametara neke države.

Ovo testiranje predstavlja najveće i najbitnije međunarodno ispitivanje učeničkih postignuća u domenima čitalačke, matematičke i naučne pismenosti. Test se sastojao iz pismenog i kompjuterskog - online dijela, međutim, od 2015. svo PISA testiranje je online. Osim što je istraživanje obimno, ono se od drugih testiranja razlikuje i po tome što ne ispituje u kojoj su mjeri učenici ovladali nastavnim planom i programom, već pokazuje da li su ovladali znanjima i vještinama koja im pomažu da se snalaze u životu.

Tipični zadaci na PISA su kako preračunati valutu svoje zemlje u neku drugu valutu, razumjeti brzinu kretanja vozila, razumjeti bit kloniranja, lanca ishrane i ravnoteže u ekosistemima, da li je Amerika otkrivena prije ili poslije Francuske revolucije te pitanje ko smije da uzima određeni lijek na osnovu teksta koji je dat u testu. Jedno od pitanja na PISA testu je bilo i to da se pokaže kako neko ko tvrdi da globalne klimatske promjene ne postoje nije u pravu. Sve potrebne informacije se nalaze u testu i samo ih je potrebno induktivno povezati. Zapravo, učenici praktično uče na samom testiranju, a test nije toliko stresan koliko bi se očekivalo.  

PISA test podrazumijeva i koncept koji stručnjaci iz oblasti obrazovanja nazivaju „kompetencija“ ili, ponešto nezgrapno „pismenost“. Pismenost ili kompetenciju čine znanja i vještine koje su neophodne za dalje uspješno školovanje, ali jednako i za buduću profesiju, privatni i društveni život. Dakle, ovdje se ne radi o klasičnom istraživanju da li je neko pismen ili ne, već ovaj koncept podrazumijeva koliko neko razumije suštinu informacije. Drugim riječima, PISA ne mjeri sposobnost čitanja petnaestogodišnjaka, da li neko „tečno čita“ i koliko kompetentno, već koliko je sposoban proširiti i povezati značenje onoga što je pročitano te promišljati o pročitanoj informaciji. Veliki akcenat na testiranju imaju prirodne nauke – PISA testira nešto što je nazvano „naučna pismenost“, odnosno, sposobnost korištenja naučnog znanje, identifikovanja naučno relevantnih pitanja i izvođenja zaključaka zasnovanih na naučnim rezultatima, a sve u cilju razumijevanja svijeta u kome živimo. Cilj nauke je da pokušamo u što je većoj mjeri moguće, razumjeti sebe – način na koji funkcionišu naša tijela, način na koji se osobine prenose iz generacije u generaciju i da je svijet koji nas okružuje sazdan od materije, sila i energije,  od elemenata između kojih postoje određeni odnosi i dinamika.

Slika je sa: https://www.youtube.com/watch?v=q1I9tuScLUA

PISA također ispituje i povezanost između dostignuća učenika i uslova u kojima se obrazovni proces dešava – karakteristike, opremljenost škole, porodica i sl. To se čini preko 30-minutnog upitnika u kojem učenici daju informacije o sebi, svojim stavovima prema učenju, svojoj porodici, poznavanju rada na kompjuteru, dok direktori škola koje učestvuju u istraživanju popunjavaju upitnik za školu.

U testu se provjeravaju znanja koja pripadaju onome što bismo nazvali korpus znanja iz programa predviđenog za testirani uzrast. Međutim, naglasak nije na reprodukciji nefunkcionalnog znanja i činjenica, već na dubinskom razumijevanju materije i povezivanju odnosa. PISA ocjenjuje petnaestogodišnje učenike, budući da u većini OECD zemalja ova starosna granica ujedno predstavlja i granicu obaveznog obrazovanja. U zemljama regiona ta granica je nešto drugačija, ali, s obzirom na to da se PISA testiranje zasniva na starosnoj dobi učenika, uobičajeno je da  u PISA testiranju učestvuju učenici prvog i drugog razreda srednje škole.

PISA testiranje bi u BiH organizovala Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH (APOSO) koja već godinama radi na uključivanju naše zemlje u ovu studiju. APOSO je pokrenula inicijativu zatraživši mišljenje svih nadležnih ministarstava na razini države te je uputila i pismo namjere prema OECD-u  u kojem je izrazila iskrenu spremnost i zainteresiranost Bosne i Hercegovine za pristupanje spomenutoj studiji 2018 godine.

Zadnje PISA testiranje je u martu 2015. Učestvovalo je 65 zemalja i najbolje rezultate u sve tri oblasti su imali učenici iz Šangaja. Hrvatska je bila na 40.-tom mjestu iz matematike, 34.-tom iz oblasti prirodnih nauka i 35. iz oblasti razumijevanja pročitanog teksta. Srbija je je bila na začelju liste sa 41.mjestom iz oblasti matematike, 46.-tim iz oblasti prirodnih nauka i 45.-tim iz oblasti razumijevanja pročitanog teksta. Svi rezultati su transparentni i mogu se naći kako na oficijelnoj stranici OECD-a, tako i na Wikipedijinoj stranici posvećenoj PISA testiranju.

Izvor: Business Insider

Osnovni problem koji će PISA testiranje u BiH naglasiti je višegodišnja diktatura insistiranja jedino na reproduktivnom nivou znanja. Ova tužna činjenica rađa generacije i generacije učenika koje temeljno ne razumiju naučne koncepte, teško formiraju stav prema pročitanoj informacija, čitaju bez refleksije na tekst, a matematiku mrze.

A te apstraktne mjere podrazumijevaju promjenu koncepta udžbenika, koji bi, umjesto sadašnjih baziranih na tome ko će bolje ponoviti tekst, tražili od učenika rješavanje problema, zaključivanje i propitivanje datih informacija. Te apstraktne mjere podrazumijevaju bolju kontrolu stvaranja udžbenika, te bolju selekciju nastavnog kadra, selekciju koja neće biti uslovljena korupcijama i nepotizmima. Nadalje, to su mjere koje podrazumijevaju veću interakciju nastavnika sa učenicima, više razgovora i praktično nimalo diktiranja. Za takvo što odjeljenja moraju biti manja, a to, opet, podrazumijeva povećanje broja nastavnika po školama, manje satnice i više vremena da se nastavnici mogu kvalitetno pripremiti za nastavu. To podrazumijeva i stvaranje metodologije nastave za svaku nastavnu jedinicu posebno, odabrane primjere, metafore i poređenja kako bi se na slikovit način pokazala suština. Nekoliko sati pripravničkog staža nije dovoljno za ovo.  Cilj nastavnika nije da kaže, nego da pokaže, da navede učenike da sami dođu do zaključka. Nastavnički smjerovi na fakultetima moraju od početka pripremati studente na ova suočenja sa razredom i sa načinima predavanja kompleksnih nastavnih jedinica. Također, treba insistirati da nastavničke smjerove upisuje samo oni koji to vide kao svoj životni poziv, a ne da ih upisuju oni koji nemaju ljubavi prema ovom pozivu ili da na poslovima nastavnika završavaju ljudi koji to nikad nisu htjeli, pa se usput, mnogo prije penzije, pretvore u mrzovoljne babaroge koje ne žele dati znanje.