UN: ciljevi održivog razvoja

Pikotaro, Credit: KAZUHIRO NOGI/AFP

Japanski humor nama nije najbliži tip humora i „ne kontamo ga“. Međutim, ponekad je toliko apsurdan i nerazumljiv, da je ponešto blizak onom montipajtovskom humoru. Upravo je to ono što humor japanskog komičara i Youtube zvijezde Kazuhito Kosake, poznatog pod pseudonimom Pikotaro (ili Piko Taro) čini zanimljivim. Jedan njegov skeč se zove PPAP („pi-pi-ej-pi“), što je akronim za igru riječi Pen-Pineapple-Apple-Pen, toliko besmislenu da je uber smiješna. I tako, Pikotaro, sa svojim brčićima makroa i odjećom sa animal-printovima i jakim bojama, postaje zvijezda. Tolika zvijezda da, kada je bilo potrebno približiti UN-ove Ciljeve održivog razvoja (COR, eng. Sustainable development goals, SDGs) za period  od 2015. do 2030. godine, Pikotaro je bio angažovan da napravi mali skeč na tu temu. Tako, 17. jula 2017. godine, Pikotaro, na molbu japanske vlade, nastupa u Sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, izvodeći prilagođenu verziju PPAP tj. „pi-pi-ej-pi“ skeča. Međutim, PPAP je u tom novom dance-skeču sakrilo jedno novo značenje: Public-Private-Action-for-Partnership, što je jedan od mehanizama posticanja Ciljeva održivog razvoja.

Nije to bila ni prva ni jedina kampanja Ujedinjenih naroda kako bi javnosti predstavili Ciljeve održivog razvoja: početkom 2017. godine, UN, UNICEF i Štrumpfovi su „ujedinili“ snage kako bi pokazali da i male stvari i postupci mogu biti značajni u postizanju bolje budućnosti, što je zapravo i poenta COR.

Ipak, čini se da javnost još nije dovoljno upoznata sa mehanizmima i svrhom COR.

Dakle, COR, odnosno „SDGs“ su nasljednici Milenijumskih ciljeva razvoja (eng. Millenium Development Goals, MDGs). Akcije potrebne za postizanje Milenijumskih ciljeva su sprovođene od 2000. do 2015. godine, a Ciljevi održivog razvoja će se nastojati doseći u periodu 2015. – 2030.

Milienijumski ciljevi su se sastojali od osam stavki: iskorijenjivanje ekstremnog siromaštva i gladi, postizanje univerzalnog osnovnog obrazovanja, promovisanje jednakosti spolova, smanjenje smrtnosti kod djece, poboljšanje zdravlja majki, borba protiv side, malarije i drugih oboljenja, obezbjeđenje ekološke održivosti i stvaranje globalnog partnerstva za razvoj. Ciljevi održivog razvoja imaju nešto razuđenije i bolje definisane stavke, 17 ciljeva  i 169 podciljeva te bi trebali da, koliko je to god moguće, poboljšaju one elemente ljudskog društva čiju su reformu Milenijumski ciljevi tek načeli.

Ciljevi održivog razvoja su definisani u Paragrafu 54 Rezolucije Ujedinjenih naroda A/RES/70/1 od 25. septembra 2015. godine, a u ovu akciju su uključene 193 članice Ujedinjenih naroda te globalno građansko društvo. COR su nastali na osnovu Rezolucije A/RES/66/288, nazvane „Budućnost kakvu želimo“, a predstavljaju ne-vezujući dokument koji je bio rezultat Rio+20 konferencije iz 2012. Već sam naslov, izgleda utopistički i predobro da bi sve to bilo ostvareno do datog roka. COR su vezani za postizanje socijalne pravde, prosperiteta, usmjereni na poboljšanje društva i dostojanstva pojedinca te promjenu našeg odnosa prema planeti Zemlji.

Novi ciljevi su društvo bez siromaštva, bez gladi, sa dobrim zdravstvom i kvalitetnim obrazovanjem, postizanje jednakosti spolova, dostupnost čiste vode i kanalizacije za sve te pristupačnost energije, pogotovo energije iz obnovljivih izvora. Nadalje, COR uključuju i ekonomski razvoj, insistiranje na inovacijama i razvoju infrastrukture, smanjenju nejednakosti, stvaranju održivih gradova i zajednica, odgovorno upotrebljavanje resursa, borbu sa klimatskim promjenama i njihovim posljedicama, zaštitu vodenih, naročito oceanskih ekosistema, zaštitu kopnenih ekosistema od degradacije, imperativ mira i pravednosti te partnerstvo javnog i privatnog sektora za održivi razvoj.

Ovako pobrojani, COR zvuče apstraktno i površno, predobro da bi bili ostvarivi. Ciljevi se zasnivaju na jednoj realnoj paradigmi, onoj koju mi poznajemo pod terminom „održivi razvoj“. Međutim, danas su svima usta puna ove sintagme, ali kada bismo običnog građanina upitali šta je to održivi razvoj ili otišli u škole i postavili isto pitanje, vrlo je vjerovatno da ne bismo dobili precizan odgovor. A smisao održivog razvoja najbolje opisan u onoj našoj narodnoj izreci „pokrij se koliko ti je jorgan dugačak“. Dakle, održivi razvoj podrazumijeva da čovječanstvo danas treba koristiti resurse tako da ne kompromitira opstanak budućih generacija. Upravo je ovo bila centralna paradigma Konferencije u Riu 1992. te konferencije Rio +20 i filozofija na kojoj su zasnovani COR.

Photo credit: UN

Kada se bližio istek roka za Milenijumske ciljeve, još uvijek je oko 1 milijarde ljudi živjelo ispod granice siromaštva, sa manje od 1.90$ dnevno (nova granica Svjetske banke za određivanje ekstremnog siromaštva, iz 2015.), a više od 800 miliona ljudi nije imalo dovoljno hrane. Tako da su COR jednostavno morali biti usvojeni kako bi se nastavile akcije usmjerene pokušajima poboljšanja uslova života širom svijeta. Ipak, u periodu od 1990.-2015. procenat populacije koja je živjela ispod granice siromaštva je pao sa 37.1%  na 9.6% - to je prvi put da padne ispod 10% otkako se vodi ovakva statistika. Međutim, UNICEF  procjenjuje da oko 19.5% djece na našoj planeti živi u uslovima ekstremnog siromaštva, u poređenju sa oko 9.2% odraslih. To znači da oko 387 miliona djece nema osnovne uslove za pravilan tjelesni, intelektualni i emotivni razvoj.

Po čemu su COR bolji ili gori od Milenijumskih ciljeva?

Već početkom 2015. godine, kada su COR najavljeni, javile su se i prve kritike. Milenijumski ciljevi su stvorili određen okvir djelovanja, definisali osnovne ciljeve,  ali je bilo potrebno bolje definisati akcije koje vode tim ciljevima. Istovremeno, Milenijumski ciljevi su bili jasni, premda teže izvodivi. Također, u periodu 2000. -2015. postalo je jasno da nevladine organizacije mogu imati veliku ulogu u približavanju nekim od ciljeva. Međutim, premda su postojali jasni indikatori ostvarenja Milenijumskih ciljeva, u ovom periodu nije pretjerano uzeta u obzir lokalna specifičnost određenih područja, te su neke prakse propadale. Nije došlo do pretjeranog napretka na polju ljudski prava niti u sferi ekonomskog razvoja. U stvarnosti, Milenijumski ciljevi su se sveli na pomoć bogatih država siromašnijim i manje razvijenim dijelovim svijeta kroz niz programa. Ipak, treba istaći kako se između 1990. i 2015. godine,osim smanjenja broja ljudi koji žive ispod granice siromaštva, postiglo mnogo toga na kontroli bolesti poput SIDA-e i malarije te se povećao broj ljudi sa završenom osnovnom školom i onih koji imaju pristup pitkoj vodi i kanalizaciji.

COR je set mnogo većeg broja ciljeva i unutar ovog plana akcija se od svake zemlje očekuje da radi na poboljšanju i dostizanju COR. Ciljevi su odabrani napornim zajedničkim radom u okviru najvećeg konsulacijskog programa kojeg je UN do sada vodio. UN je vodio seriju „globalnih konverzacija“ u kojima je učestvovalo 11 tematskih i 83 nacionalna  konsultanta. Veliki problem je bilo sravnjivanje broja ciljeva na „svega“ 17. Naime, neke države, poput Ujedinjenog Kraljevstva su bile mišljenja kako je i 17 previše. Upravo je postanje 17 setova ciljeva jedna od stvari zbog kojih se COR kritikuju.

Jednu takvu, vrlo oštru kritiku na račun COR, uputio je The Economist, nazivajući 169 podciljeva „ambicijama biblijskih razmjera i to ne u dobrom smislu“.  U istom članku se kritikuju COR kao ne samo preambiciozni, nego i kontradiktorni u nekim stavkama, a također je bačena i opaska na jezik COR koji obiluje maglovitim frazama. Također, ovdje je kritika upućena i na račun toga da su COR iznjedrili različiti sitni lobiji kako bi zadovoljili neke svoje interese. Ciljevi održivog razvoja su nazvani „neodrživim ciljevima“.

Kontradiktornost nekih ciljeva leži u činjenici da COR istovremeno želi postići i ekonomski rast, odnosno rast bruto domaćeg proizvoda, i raditi na okolišnoj politici. Naime, rast BDP često potkopava napore za očuvanje okoliša, barem u uslovima naše ekonomije ovisne o fosilnim gorivima i sa tendencijom uništavanja šuma i drugih primarnih, visokoproduktivnih ekosistema. Treba se prisjetiti da su ovo bile i mane Milenijumskih ciljeva. Kontradiktornosti je bilo i kod Milienijumskih ciljeva - recimo UN, pogotovo UN women neprestano ističe  i hvali Vandana Shivu, ženu koja je glava antinaučnog pokreta u Indiji i jedna je od glavnih globalnih anti-GMO aktivista iako su zapravo njeni stavovi i mišljenja kontraproduktivni za postizanje ciljeva. 

Iduća važna kritika na račun COR je bila zbog visokih troškova postizanja velikog broja ciljeva. Već cilj da se svom stanovništvu obezbijedi pristup pitkoj vodi i kanalizaciji iznosi oko 200 milijardi dolara, a da ne spominjemo troškove postizanja ostalih ciljeva.

Neki, poput Igora Rudana u tekstu „Zašto se UN prestrašio uspjeha osam razvojnih ciljeva za čovječanstvo“ kritikuju COR kako ovaj plan nema jasan vremenski okvir niti precizno iskazane i mjerljive pokazatelje uspjeha, da su ciljevi nefokusirani i neprecizni te da napore treba usmjeriti na manji broj jasno definisanih najvažnijih ciljeva.

Međutim, niti su Milenijumski ciljevi bili sasvim uspješni, niti su COR neprecizni. Kada pogledamo službene stranice UN-a i UNDP-a namijenjene upoznavanju javnosti sa Ciljevima održivog razvoja (Knowledge Platform), vidimo da je svaki cilj opisan, da je pokazano trenutno stanje i progres u približavanju cilju te su definisani podciljevi i indikatori, koji su itekako mjerljivi. Recimo, u cilju Dostupnost čiste vode i pristup kanalizaciji je objašnjeno stanje u 2015. godini, a definisani su podciljevi poput obezbjeđivanje pristupa čistoj vodi do 2030. godine za sve, reduciranje zagađenja i prisustva zagađujućih materija u vodi, postizanje zaštite vodenih ekosistema. Za svaki od ciljeva su ponuđeni indikatori napretka, recimo, procenat ljudi  koji koristi sigurnu pijaću vodu i sl. Ukupno postoje 304 mjerljiva indikatora napretka: otprilike za svaki podcilj 1-3 pokazatelja. Prema ovome, COR su bolje definisani nego Milenijumski ciljevi.

Izvor: Pinterest

Ono što predstavlja opasnost za sudbinu COR u narednom periodu jeste mogućnost da se sintagme ovih ciljeva pretvore u fraze na koje su svi oguglali. To se već desilo sa nekim sintagmama koje se ovdje spominju, poput „cjeloživotno učenje“, „jačanje infrastrukture i njegovanje inovacija“, „jednakost spolova“. Naime, sve ove sintagme političari prečesto rabe, a premalo ispunjavaju očekivanja, te ispada kako je ovo tek bacanje riječi niz vjetar i prašine u oči. Ove fraze dobro zvuče na predizbornim govorima, ali je rad na približavanju ciljevima dugoročan i naporan posao koji zahtijeva mnogo kooperacije, sredstava i razumijevanja.

Također, još jednu opasnost za COR predstavljaju i raznorazne teorije zavjera i „borci za istinu“ koji predstavljaju institucije UN-a kao institucije neke fiktivne globalne vlade koja je tu da kontroliše mišljenje, znanje, pa čak i broj stanovnika na planeti. Već površno čitanje komentara ispod objava UN-ovih agencija ponekad uznemiruje i čini se da će postizanje COR biti na stalnoj kušnji i nailaziti na otpor onih čijoj su dobrobiti namijenjeni.