Uzrok nekih tumora bubrega su mutacije nastale još u djetinjstvu

Stanice raka bubrega, Credit: David McCarthy

Naučnici sa dva velika britanska istraživačka centra - Instituta Francis Crick u Londonu i Instituta Wellcome Trust Sanger u Hinxtonu objavili su nedavno čak dva rada u časopisu Cell u kojima objašnjavaju porijeklo tumora bubrega. 

Čini se da se ovi tumori razvijaju od mutacija koje su se desile 30-50 godina prije pojave tumora, odnosno još u djetinjstvu. U radovima pod naslovima "Timing the Landmark Events in the Evolution of Clear Cell Renal Cell Cancer: TRACERx Renal" i "Tracking Cancer Evolution Reveals Constrained Routes to Metastases: TRACERx Renal" objašnjava se mutacijsko porijeklo raka bubrega te predviđa koji bi tumori bubrega mogli preći u agresivnu formu.

U prvom radu su istraživani genomi tumora bubrega 33 osobe sa 95 biopsija i pronađeno je da je preko trećine (36%) ovih tumora ima jednu zajedničku crtu: došlo je do promjene u hromosomima, tzv. hromosomskih aberacija, pri čemu je gotovo univerzalno da je hromosom 3 ostao bez kraćeg kraja, i izgubljeni su određeni geni. Dolazi do gubitka 3p kraka i on se parcijalno zamjenjuje dijelovima drugog hromosoma. Sve ovo djeluje na gen TERT - gen koji kodira jednu telomerazu, te na MYC-MAX-MAD1 proteine koji su uključeni u regulaciju gena koji kodira jednu telomerazu (hTERT). 

Ukratko - radi se o "hot spot" tačkastih mutacija koje oštećuju mehanizme koji sprečavaju abnormalne pojava ne hromosomima i degradaciju hromosomskih krajeva - telomera. Takva mnoštva malih mutacija, mala re-aranžiranja dijelova hromosoma (chromothripsis, hromotripsija, kromotripsija) najčešće jesu uzrok genetičkih poremećaja i raka. 

Do ovih mutacija dolazi već u školskoj dobi, ali do razvoja tumora dolazi mnogo kasnije u životu jer je potrebno da dođe do akumulacije ovih mutacija. 

Drugi spomenuti rad je uspio detektovati koji su to tumori bubrega veoma rizični odnosno, koji to oblici tumora bubrega povećavaju rizik da će oboljela osoba ranije umrijeti. Naime, kod nekih pacijenata oboljelih od ovog tipa tumora, rak je zloćudniji, dok kod drugih tumori nikada ne postanu agresivni. Bilo je vrlo važno otkriti zbog čega je to tako, kako bi se pružila bolja terapija onima koji su imaju veći rizik da tumor postane agresivan. U ovom radu naučnici su uzimali različite dijelove istog tumora za biopsiju u proučavali koliko su ti različiti dijelovi genetički različiti ili slični. Analizirali su 575 primarnih i 335 metastatskih biopsija oko 100 pacijenata. 

Metastazirajući tumori bubrega su pokazivali veću genetičku homogenost i manje drajvera somatskih alternacija u poređenju sa primarnim tumorima. To bi značilo da bi se pacijentima trebale raditi biopsije različitih dijelova tumora i upoređivanje genetičkog diverizeta tih dijelova te bi na tumore sa malim diveritetom bila usmjerana veća pažnja. Ljekari bi mogli predviđati razvoj različitih tumora bubrega i praviti bolje odluke za terapiju. 

Rak bubrega godišnje ubije oko 150 000 ljudi širom svijeta

U obje studije učestvovala je i Samra Turajlić, priznati onkolog sa Instituta Francis Crick.