Shizofrenija: 10 gena signifikatno povezano sa povećanjem rizika obolijevanja

Shizofrenija ima dosta u sebi nasljedne podloge. Heritabilnost ove psihoze iznosi oko 80%, i najveći rizik za nju imaju oni koji su u prvom koljenu povezani sa nekim ko ima shizofreni poremećaj iako uvijek treba naglasiti usku povezanost genetičkih i utjecaja okoliša. 

Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, oko 21 miliona ljudi širom svijeta ima shizofreniju.

Premda se to dugo zna, i čak ima dosta radova koji pokazuju kako određene varijante segmenata na genomu imaju veze sa povećanjem rizika obolijevanja, studije koje su pokušale poentirati na neki određeni gen to nisu uspijevale. Humani genetičari su godinama ispitivali DNK markere kako bi pronašli one koji su češći kod ljudi koji imaju shizofreniju. Do sada su GWAS studije (izučavanje genskih asocijacija) pronašle više od 270 markera u fragmentima DNK koji regulišu gene. Ali, problem ležu i vezivanju tih varijanti - markera i razdvajanje uloge gena od uloge okoline u razvoju bolesti. Genetički lokusi u dosadašnjim GWAS studijama su mogli objasniti samo mali dio ove genetičke veze. 

Međutim, rezultati istraživanja koje je nedavno predstavljeno na plenarnoj sesiji Američkog društva humanih genetičara (American Society of Human Genetics), uprli su prst u 10 gena koji su usko i signifikantno povezani sa povećanjim rizika obolijevanja od shizofrenije. 

Globalni konzorcij nazvan Schizophrenia Exome Sequisting Meta-Analysis prije dvije godine počeo je okupljati egzome pacijenata (egzom - cjelokupnost egzona u genomu jedne indvidue tj. kodirajući dijelova DNK). Ovaj konzorcij sada ima egzome od 24.000 ljudi sa shizofrenijom i od njih 97.000 bez poremećaja, što je statistički validna kohorta. 

Pronašli su 10 gena s ultrarijetkim inačicama koje su povezane sa shizofrenijom. Ako je jedna od kopija ovih gena neke osobe mutirana, osoba će imati 50% veći rizik obolijevanja od shizofrenije. Samo dio ovih gena je ranije identifikovan. Također, kao i kod mnogih drugih osobina, iako malo ljudi nosi mutacije visokog rizika (recimo manje od 1 na 10 000), varijante određenih gena koji povećavaju rizik od šizofrenije u manjim količinama - akumulativno, mogu biti češće.

Dva gena, GRIN2A, GRIA3 i SP4, povezani su sa ovim rizikom. GRIN2A i GRIA3 kodiraju moždane receptore za neurotransmiter glutamat. Neki naučnici su  dugo sumnjali da je  glutaminski mehanizam uključen u stvaranje shizofrenije, dijelom i zbog toga što dva lijeka koja blokiraju ove receptore, PCP i ketamin, mogu potaknuti simptome slične shizofreniji.

Ostali markeri u grupi od ovih 10 su uključeni u neuralne i sinaptičke procese.

Prijašnje varijante- mutacije gena, poput mutacije na SETD1 genu, mogu za 35x povećati rizik od shizofrenije, a varijanta SETD1 LoF je pronađena samo kod ljudi sa ovim oboljenjem.