Postovi

Po prvi put sekvencioniran genom jednog drevnog afričkog Homo sapiensa

Slika
Ari, Image credit: Eyal Bartov/Alamy U udžbenicima istorije piše kako je moderni čovjek nastao na tlu Afrike, u području današnje Etiopije te da su se ti ljudi, ti prvi Homo sapiensi , selili iz Afrike prema sjeveru. Ovo tačno. Međutim, sekvencioniranje genoma jednog skeleta muškarca koji je pronađen u pećini Mota (Mota Cave) piše ponešto drugačiju istoriju Afričko-Evroazijskih seoba naroda u doba neolita.  Homo sapiens je nastao prije 200 000 godina negdje na području "roga Afrike" (Etiopija, Eritreja, Djibuti i Somalija). Zatim su, prije nekih  70 000 godina krenule seobe iz Afrike na područje Euroazije. Međutim, prije nekih nekih 3 000 godina (dakle, haman jučer u termini antropologije iistorije) jedna grupa farmera sa Bliskog istoka se vratila u Afriku, naselivši ono pra-područje "afričkog roga". Gorski pojas na jugozapadu Etiopije je sve do 2011. krio jedno zanimljivo antropološko otkriće - u pećini Mota, dugačkoj 14 m, u blizine jedne rječ...

Neka nova biologija...

Slika
Svašta se može naći u udžbenicima, ali glupost na koju sam naišla kada sam prelistavala Biologija za 7. razred devetogodišnje osnovne škole autora Isata Skenderovića, Avdula Adrovića i Ljiljane Tolić u izdanju NAM Tuzla, je rijetkost koju treba prodijeliti sa svijetom i žestoko napasti ovaj užbenik. Zabraniti ga za upotrebu. Izbaciti. Mislim da ima kvalitetnijih udžbenika za 7. razred i bilo bi dobro da se nastavnici usmjere na neke druge udžbenike. Ovaj udžbenik uglavnom pokriva sistematiku životinja i u tom dijelu je snošljiv. Ali, onaj dio koji govori o opštoj biologiji i tiče se citologije (nauka o stanici) je grozan.  Na stranu to što piše "hrapavi endoplazmatski retikulum" jer autori smatraju da djeca ne mogu upamtiti "granulirani endoplazmatski retikulum", što piše "goldžijev aparat" umjesto " G ol đ ijev aparat" (italijanski fiziolog Camillo Golgi!)...sve su to minorne stvari koje bodu oči samo picajzlama poput mene, ali ima neš...

Nobelova nagrada za hemiju 2015. goes to...

Slika
Tomas Lindahl, Paul Modrich, Aziz Sancar, izvor:  Cancer Research UK, HHMI, Zeynep Akyil/Anadolu Agency/Getty Images via Nature magazine Nobelova nagrada za hemiju 2015. je otišla trojici naučnika - Tomasu Lindahlu, Paulu Modrichu i Azizu Sancaru - za njihovo istraživanje mehanizama reparacije DNK. Oni su na molekularnom nivou mapirali kako to stanice popravljaju oštećenu DNK i tako čuvaju nasljednu informaciju. Usljed različitih faktora - metabolizma same stanice, starenja, djelovanja UV zraka te zraka još većih frekvencija kao što su to gama zrake i X-zrake, infekcija virusima, djelovanja organskih mutagenih jedinjenja - DNK se može oštetiti. Oštećenje DNK je zapravo promjena u onoj nasljednoj šifri - u rasporedu nukleotida u makromolekuli DNK. Ako su slova genetičkog koda A,T,G i C (adenin, timin, gvanin i citozin), onda je oštećenje "tipfeler" u redoslijedu ovih "slova" na lancu DNK. Dnevno se na DNK dešava od 10 000 do 1 000 000 ovakvih l...

Nobelova nagrada za medicinu 2015.

Slika
Satoshi Omura, YouyouTu i William C. Cambell, Photo credit.Reuters/Brian Snyder Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju ove godine su dobili   Satoshi Ōmura, mikrobiolog sa Kitasato univerziteta u Japanu, Youyou Tu, farmakologinja sa China Academy of Chinese Medical Sciences i William C. Cambell, mikrobiolog sa Drew Univeristy Madison. Omura i Campbell su sedamdesetih godina otkrili i razvili lijek protiv parazitskih oblih crva. Tvari iz klase avermektina su se kao lijek ivermektin protiv ovih vrlo gadnih parazita pojavile u prodaji 1981. Ovi paraziti inače izazivaju tzv. "riječno sljepilo" i filirijazu te predstavljaju veliki problem u tropskom i suptropskom pojasu. Youyou Tu je prvi naučnik/ca dobitnica Nobelove nagrade iz Kine (China-based, živi i radi u Kini) te su ovo za Kinu velike vijesti. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, Tu je radila na razvoju lijeka protiv malarije, koju izaziva jedan parazitski protist, plamodijum malarije, a koje...

Koja je veza između krljušti riba i zubne cakline?

Slika
Zubna caklina je nešto što gledamo svaki dan u ogledalu kada peremo zube - sjajni blijedo-žućkasti do sivkasti sloj na zubima koji zubima daje sjaj i bjelinu. Obično caklinu ne pazimo - grubo je stružemo četkicom, a ima i onih koji nesavjesno peru zube bez vode, u brzini, i vrlo temeljno višegodišnim lošim četkanjem sastružemo ovaj sloj.  Zubna caklina se sastoji od minerala apatita - kalcijum fosfata,  Ca 10 (PO 4 ) 6 (OH, F, Cl, Br) 2, koji je, onako uzgred budi rečeno, najtvrđi mineral u našem tijelu. Ovaj mineral je u caklini vezan za određene proteine.Svi kičmenjaci imaju ovu materiju koja služi da zaštiti zub.  Ipak, sve do nedavno, nije bilo jasno evolutivno porijeklo zubne cakline. Nedavno, naučnici iz Švedske (Univerzitet Uppsala)  su sekvencionirali genom jedne primitivne ("primitivno" u biologiji znači da se nešto nije  mijenjalo jako dugo vremena) ribe nalik na štuku - Lepisosteus occulatus i otkrili su dva gena koja su...

Danger! Be careful! Logička pogreška u zaključku!

Slika
" Kokosovo ulje sadrži zasićene kiseline, koje su izvrstan izvor energije za organizam. Bogato je kaprinskom i laurinskom kiselinom, koje su inače glavni sastojci majčinog mlijeka, te samim tim ima antivirusna i antibakterijska svojstva (...)" Tako je pisalo na deklaraciji našeg uvoznika (Zand d.o.o.). Šta sve ovdje ne valja? Postoje određeni naučni dokazi da je kokosovo ulje, osim toga što fino miriše i ima dobar okus, i zdravo. Prisutna laurinska kiselina (kokosovo ulje je jedan od najboljih poznatih izvora laurinske kiseline, tu čak čini oko 49% ukupnih masnoća) ima određena antifungalna i antibaktericidna svojstva. Tačno je i da laurinske kiseline ima u majčinom mlijeku (oko 6.9% ukupnih masnoća). Kaprilna kiselina te njene sestre po etimologiji (imena su dobile po kozama) , kapronska i kaprinska, također su redovan konstituent mlijeka (humanog, kozjeg i kravljeg) te kokosovog ulja. Za kapronsku kiselinu se vjeruje da ima antufingalna svojstva. Nije ra...

Udžbenici naši nasušni II

Slika
Učenje nauke u ranoj dobi u UK, screenshoot sa  http://www.educationcity.com/uk/primary-schools/science Nastavljam sa listanjem udžbenika koji se koriste po našim školama. I dobro se zabavljam. Ja sam oduvijek voljela nauku - biologija mi je kao djetetu bila najbliža i najshvatljivija, ali vrlo brzo sam se uvukla u svijet hemije i fizike, ponajviše zahvaljujući Usborneovim ilustrovanim rječnicima. Međutim, ono što mi ni dan-danas nije jasno jeste to kako sam zadržala interesovanje za nauku, naročito biologiju, pored udžbenika iz kojih smo učili i nastavnika koji su nas podučavali.  Učenje biologije kod nas se ne razlikuje mnogo od učenja istorija - treba naučiti lekciju, nema formula, zadataka, pitanja kod kojih treba angažovati kritičko mišljenje. Samo treba nabubati. Hemija i fizika su za nekog teške i možda dosadne, ali zahvaljujući žongliranju sa formulama, jednačinama, zadacima i simbolima, i fizika i hemija u školama zadržavaju dignitet "ozbiljnih predmet...

Kič je laž koja samu sebe ozbiljno shvata - o silovanju nauke

Slika
Kič jeokidač za povraćanje. jednorog by angel35 „Ne pokušavajte ovo kod kuće.“ To se govori kada neko pred kamerama izvede nešto opasno po život. Ali, taj neko je profesionalac i zna šta radi. Taj neko se žrtvuje da bismo mi, iz svojih sigurnih kauča u toplim domovima, mogli saznati nešto novo, šokantno i opasno. Ovo govori  britanski producent, režiser i novinar Michael Mosley, kao zaključak i savjet nakon što je sam sebe (namjerno) zarazio cistama - jajašcima goveđe pantljičare ( Taenia saginata ) kako bi iz prvog lica mogao izvještavati o parazitarnoj bolesti i parazitozama uopšte u novom BBC-jevom dokumentarcu.  Nakon toga što je uzeo ciste pantljičare, progutao je i kameru-pilulu koja je, kada je dospjela u njegov probavni trakt, snimala unutrašnost crijeva, a Mosley je dobivao reportažu uživo na svoj Ipad. Reći ću još to da je prvi put vidio svoje „podstanare“ (da, bilo ih je više, čak 3, u nizu dužine oko metar) na Ipadu u trenutku kada je objedovao...

Biomaterijali

Slika
Pod pojmom "biomaterijali" podrazumijevamo sve one materije koji vode porijeklo od živih bića. Ovaj termin je veoma širok i pokriva zaista mnoštvo različitih materija. Milioni godina evolucije su od živog svijeta napravili čudesnu laboratoriju materijala - od paukove mreže, preko sedefa u unutrašnjosti školjki i puževa, hidrofobnih materijala koji odbijaju vode, adheziva koji dagnje proizvode kako bi se pričvrstile za stijenje, materijala koji reflektiraju svjetlo, niza biopolimera do kože ajkula koja im dalje hidrodinamičnost. Čovjek uči iz ovih i mnoštva drugih primjera i pokušava vještački dobiti te materijale ili materijale sa sličnim svojstvima. Ovi materijali se koriste u medicini, stomatologiji, građevini, nanotehnologiji, sportu te još ponegdje. Sjećate li se scene iz filma Spider-Man 2 u kada je Spider-Man (u toj sceni bez maske, kao Peter Parker) zaustavio voz njujorške podzemne željeznice pomoću paukove mreže? Ovo bi bilo moguće , s obzirom na snagu vlak...

Peticija za spas biodiverziteta na Marsu

Slika
Image:screenrant.com  Kako zamišljate život na Marsu? Novi film Ridleya Scotta je došao u pravo vrijeme, samo par dana nakon NASA-ine konferencije za štampu na kojoj su sa sigurnošću objavili da "vode na Marsu ima".  Reccuring Slope Lineae - linije koje su dokaz postojanja tekuće vode na nekim dijelovima Marsa, nastaju u ciklusu vode (deliquescence). Image credit:   NASA/JPL-Caltech/Univ. of Arizona OK - sada smo dobili dokaze da na Marsu, ponekad i ponegdje ima tekuće vode. Ako negdje ima vode, naučnici bi onda da traže potencijalne znakove života, makar on bio mikroban. Za geoastrobiologe (kako se nazivaju naučnici koji traže znakove života mimo naše Zemlje), interesantni regioni bili ovi označeni na slici ispod:  Zone Marsa gdje bi potencijalno moglo biti znakova života, screenshot prema NASA/McEwen et al. Međutim, ni NASA nije spremna za traženje života po Marsu. NASA planira da ljude šalje na Mars 2030. ali to je pod velikim upitni...