Quantum of Science

Naučnici razvijaju vakcinu protiv nekih vrsta tumora i testiraju je u pretkliničkim studijama, na psima. Nizozemski istraživači iz Centra za rak u Amsterdamu, Veterinarskog referentnog centra Korte Akkeren i sa Fakulteta farmaceutskih nauka u Švajcarskoj, razvili su vakcinu protiv jedne vrste raka, pod nazivom Griffioen, po Arjanu Griffioenu, prof. eksperimentalne onkologije na Amsterdam UMC. Prethodna istraživanja pokazala su da krv koja hrani tumore raka ima protein zvan vimentin, koji igra važnu ulogu u isključivanju imunološkog sistema. Vimentin je važan protein filamenata citoskeleta u određenim ćelijama (u ćelijama mezenhima). Međutim, kada dođe do prekomjerne ekspresije ovog intracelularnog proteina i on postane i esktracelularni protein, radi se o patološkim promjenama koje se povezuju s rakom određenih tkiva. Sada studije na laboratorijskim miševima i kućnim ljubimcima oboljelim od raka, objavljene u Nature Communications u maju 2022, pokazuju da vakcina može blokirati stvara...

  Kada razmišljamo o evoluiranju vrsta, obično su nam prve na pameti veće životinje ili neke ptice te izumrle vrste. Međutim, evolucija se mnogo brže dešava kod manjih vrsta koje žive kraće – posebno kod bakterija i insekata. A sada vidimo čudnu evoluciju kod jedne od najomraženijih buba – žohara. Da, žohari su odvratni. Ne volimo ih jer su nam povezani s idejom nečistoće i fizički izgledaju grozno. Ali, s potomstvom koje daju, žohari su jedna od najuspješnijih priča evolucije: produkcija velikog broja jedinki ovim insektima daje evolutivnu prednost. Sve dok se ne dogodi nešto čudno - ai i to će žohari lako premostiti. Naime, ženke žohara gube „slatki zub“ i više nisu ljubiteljice slatke hrane. Svako ko je vidio žohare i imao nesreću da ima posla s njima zna  da vole slatko. Zapravo, slatko je čak dio njihovog rituala parenja – mužjak luči tvar iz svojih žlijezda koja je puna masti i šećera i nudi ih ženki, koja to uzima i počinje jesi, što označava prihvatanje i spremnost...

Lamarckova i Darwinova žirafa su misaoni eksperimenti, bolje rečeno, ilustracije Lamarckove i Darwinove teorije razvoja živog svijeta. Prema Lamarckovoj teoriji, žirafe su namjerno produžavale svoje vrat, istezale se, da bi dohvatile lišće visoko na drveću. Darwinove žirafe, pak, imale su različite dužine vratova i one koje su imale duže, opstale su i prenosile svoju osobinu na potomke jer se ta osobina pokazala dobrom za opstanak vrste.  Možda ni jedna ni druga verzija nije tačna. Zašto su žirafe razvile duge vratove? Sada naučnici imaju pravu-pravcatu pražirafu koja je srodnik ovih današnjih i - bila je u najmanju ruku čudna. Novoopisana vrsta žirafa koja je živjela prije milion godina u Kini sugeriše kako je žirafa mogla dobiti svoj dugi vrat. Discokeryx xiezhi , nazvan po mitskom stvorenju nalik jednorogu iz kineske mitologije, imao je debelu glavu optimiziranu za borbe velike brzine i udaranja glavom. Ova bića su imala kao neku vrstu kacige na glavi. Njegovo otkriće dodaje već...

  Pleurodeles waltl, zvor: Wikispecies Dok ljudsko srce ima vrlo ograničenu sposobnost regeneracije, vodozemci, poput daždevnjaka, mogu lako regenerisati svoje srčane mišiće. U studiji, objavljenoj maju 2022. u Nature Cell Biology po naslovom  „ Epicardium-derived cells organize through tight junctions to replenish cardiac muscle in salamanders " ,  koju su proveli istraživači s Instituta Karolinska u Švedskoj, otkrili su da vanjski sloj stanica srca, epikard, daždevnjaka, može djelovati kao izvor stanica srčanog mišića za regeneraciju srca. Epikard je dio perikarda, ovojnice srca, koji štiti srce, ali također stvara signale za razvoj embrionalnog srca i faktore  neophodne za proliferaciju, razvoj i preživljavanje stanica srčanog mišića.  Tokom fetalnog razvoja, epikard služi kao izvor matičnih stanica, doprinoseći tako multipotentnim stanicama koje stvaraju srčani mezenhim, tj.  u krajnjoj liniji - srčani mišić. Epikard visoko regenerativne vrste daždev...

Šire su pogrešne i uznemirujuće intepretacije pojave majmunskih boginja u neendemskim zemlja evropskog i američkog kontinenata. Ova bolest ne spada u seksualno prenosive bolesti, ali se može širiti bliskim kontaktom, u šta spada i intimni odnos.  Prenošenje ove bolesti   nema veze sa homoseksualnošću, ali ima veze s dužinom i prisnošću kontakta. Ovdje se uopšte ne radi o tome da se virus majmunskih boginja može prenositi putem tjelesnih fluida (može se prenositi i tako), nego se radi o tome da bilo kakav kontakt koji traje duže i blizak je može doprinijeti infekciji.  Dakle, infekcija se može dogoditi i heteroseksualnim ljudima i ne nužno zbog intimnog odnosa. Podsjetimo - ovaj virus, kao neki drugi iz iste porodice, mogu se prenositi i fomitnim putem - preko površina, odjeće posteljine.  Također, svi događaji na kojima se okuplja puno ljudi - bez obzira koje prirode bili i šta im je povod, smatraju se mjestima koja imaju potencijal superširenja razičitih infekcija. ...

Biljke paradajza koje proizvode prekursor vitamina D mogle bi jednog dana pružiti izvor ovog važnog vitamina bez životinja. Radi se  o genetičkoj modifikaciji pri kojoj naučnici nisu ubacili nove gene  nego su samo isključili jedan.  Ova mutacija se mogla dogoditi  čak i prirodno, a ovaj način modificiranja znači da će ovako izmijenjene biljke imati manje problema s regulatornim agencijama i manje propisa u mnogim zemljama.  Naučnici su uspjeli pronaći rijedak slučaj u kojem se ova vrsta uređivanja gena može koristiti za povećanje sadržaja hranjivih tvari u usjevu. Biljke još nisu razvijene za komercijalnu upotrebu, a ne zna se ni kako će se ponašati kad se uzgajaju vani. Rad o ovome objavljen je u maju 2022. u  Nature Plants  pod naslovom ,, Biofortified tomatoes provide a new route to vitamin D sufficiency ". Kada se ove genetički editovane biljke paradajza/rajčice izlažu ultraljubičastom svjetlu u laboratoriji, dio molekula prekursora, zvanih provit...

Diskurs o genetički modificiranim organizmima (GMO) postaje sve pozitivniji, prema novom istraživanju Alliance for Science koje je analiziralo tradicionalne i društvene trendove u biotehnologiji. Recenzirana studija, objavljena u akademskom časopisu otvorenog koda GM Crops & Food, otkriva značajan pad važnosti GMO pitanja između 2018. i 2020., što sugeriše povoljniji i manje polariziran diskurs u svijetu. „Ovo se čini kao oprezna dobra vijest za nauku”, kaže autor studije Mark Lynas, voditelj istraživanja u Savezu za nauku (AfS). „S obzirom na svjetski znanstveni konsenzus o sigurnosti i korisnosti genetičke modifikacije, to sugeriše da dezinformacije o GMO-ima gube sposobnost uvjeravanja, čak i na društvenim medijima.” „Podaci u radu pokazuju pravi pomak prema pozitivnom razgovoru i osjećaju prema GMO-u", dodaje koautorica Joan Conrow, glavna urednica AfS-a. „To sugeriše da su ljudi sve osjetljiviji prema tehnologijama koje mogu igrati ulogu u smanjenju utjecaja poljopr...

Nakon nekoliko potvrđenih slučajeva majmunskih boginja (monkeypox) u Zapadnog Evropi poput 5 slučajeva u Portugalu i 20 suspektnih slučajeva, te 4 slučaja u UK prema Agenciji za zdravstvenu sigurnost Ujedinjenog Kraljevstva (2022. godina izbijanje slučajeva) treba se zapitati kolika je opasnost od izbijanja slučajeva ove bolesti u našoj zemlji. U Španiji, prema Reuters , zabilježeno je 30 slučajeva na datum 20.5.2022. Evo šta treba znati.  Šta su majmunske boginje? Majmunske boginje su infektivna bolest koju izaziva Orthopoxvirus , iz porodice Poxviridae , što znači da je ovaj virus u bliskom srodstvu sa virusom velikih boginja (variola vera). Sama bolest kod ljudi i ima simptome slične simptomima velikih boginja, samo nešto blaže. Bolest je zoonoza, odnosno, prenosi se sa životinja na čovjeka, ali i sa čovjeka na čovjeka. Najčešće, infekcija nastupa usljed konzumacije mesa majmuna i u slučajevima bliskog kontakta sa ovim životinjama, posebno nakon ujeda. Sa čovjeka na čovjek...

U školi učimo dvije vrste ćelijskih /staničnih dioba - mitozu i mejozu. U prvoj se u toku ćelijskog/staničnog ciklusa hromosomi/kromosomi (tj. DNK) uduplaju, proizvedu dvije hromatide i onda se u ćelijskog diobi dijele po hromatidama i tako svaka novonastala ćelija ima jednak broj hromosoma (koji opet mogu sebi proizvesti drugu hromatidu. U mejozi bit je da se smanji na pola broja hromosoma, kako bi nastale ćelije/stanice sa haploidnim brojem hromosoma i kada se one spoje u oplodni, zogot ima normalna broj hromosoma. Poslije su opisani još neki tipovi ćelijskih dioba, poput proste diobe - amitoze ili klerokineze (2012. dioba bez podjele citoplazme, vrsta regulatornog mehanizma protiv raka, ali još naučna zajednica nije složna oko toga).  Otkrivena u ćelijama kože ribe zebrice ( Danio rerio ), ova novouočena podjela, nazvana asintetička fisija , mogla bi biti privremena mjera koja se koristi kada je rast brz kako bi se osiguralo da ima dovoljno kože za kretanje. Ovu diobu je opisala...

  Kako nešto što je virtualno i nema masu može doprinositi emisijama ugljendioksida i klimatskim promjenama? Rudarenje kriptovaluta i blockchain tehnologija imaju veliki ugljični otisak i utjecaj na klimu. Naša ideja klimatskih promjena je vrlo fizička: izgaranje fosilnih goriva, ali i drugih organskih komponenti, poput drveta, oslobađa milenijumima taložen ugljik u obliku ugljičnog dioksida, koji odlazi u atmosferu gdje, sa još nekim plinovima, stvara efekat staklenika. Ovaj efekat je važan i zapravo omogućava život na Zemlji, ali previše stakleničkih plinova dovodi do povećanja temperature atmosfere iznad nekog optimuma koji je za opstanak naše vrste, ali i mnogih drugih, optimalan. Bitcoin i druge kriptovalute nisu nikako klimatski neutralne. Godišnja potrošnja energije za kreiranje Bitcoina je velika, a usljed potrošnje energije, velik je i ugljični otisak Bitcoina. On iznosi 36.95 megatona ugljičnog dioksida, što je količina koju na godišnjem nivou otprilike emitira Novi...

Piše: Nenad Jarić Dauenhaur Preuzeto s Index  s dozvolom autora Egipatske piramide već stoljećima fasciniraju stručnjake koji pokušavaju pronaći odgovore na pitanje kako su tako goleme konstrukcije izgrađene tako nevjerojatno precizno i relativno brzo bez suvremenih tehnologija i znanja. Kako su tako veliki kameni blokovi transportirani do mjesta gradnje? Kako su Egipćani podizali kamene blokove od kojih su neki težili čak 80 tona? Kako su znali odrediti pravi kut važan za gradnju? Kako su piramide tako precizno poravnate sa stranama svijeta? To su samo neka od važnijih pitanja na koja znanstvenici već desetljećima traže najbolje odgovore. Njih nije lako pronaći jer Egipćani nisu ostavili puno dokumenata s tumačenjima svojih tehnika gradnje. Hipoteza o vanzemaljskim graditeljima Jedna vrlo popularna hipoteza o tome kako su građene egipatske piramide predstavljena je u bestseleru Kočije bogova, njemačkog autora Ericha von Dänikena iz 1968. Prema njemu, egipatske piramide, ali i broj...