Matične stanice i limiti njihove upotrebe u liječenju (te lažna obećanja kompanija poput CryoSave)

Vidite, ja sam zaljubljenik u fundamentalna istraživanja. To su upravo ona istraživanja koja su osnova razvoja civilizacije, a najmanje su zastupljena u medijima. U njima industrija obično ne vidi neku komercijalnu korist, pa se moraju finansirati iz državnog budžeta putem grantova. Svaki rez budžeta se obično prvo odrazi na fundamentalna istraživanja i zato naučnici stalno apeliraju na državnike kako to nije OK i zdravo za društvo. Šta se desi kada nema izdvajanja za ova istraživanja, vidjeli smo na primjeru BiH, koja ima najmanji procenat izdvajanja za nauku u regionu (0.02% u 2009. pa do danas, dok, recimo, Srbija izdvaja 0.99%, Hrvatska 0.75, a Slovenija 2.8%). 

Zatim, volim razvojna istraživanja. Razvojna istraživanja nekog problema su razvoj onoga što su fundamentalna istraživanja saznala. Recimo, Shinya Yamanaka, naslonjen na istraživanja Johna Gurdona, otkrije kako se diferencirane stanice reprogramiraju, pa se poslije to otkriće primijeni na uzgoj retine za transplantaciju. 

Onda na red dolaze komercijalna industrijska istraživanja - ona kada industrija prepozna komercijalni značaj nekog otkrića i potom ga samo "izbrusi". Upravo to je CryoSave i niz drugih sličnih kompanija. Naravno, ovdje ne treba zaboraviti ni biotehnološke kompanije, poput Monsanta i Syngente. Kompanije nisu korifeji nauke, one samo uzimaju profit od upotrebljivosti istraživanja i optimiziraju proceduru. 

Fundamentalna istraživanja su veoma skupa i uloženi novac se mora/treba vratiti. A to se čini tako što se otkriće patentira i time što kompanije koje koriste znanje stečeno fundamentalnim istraživanjem moraju plaćati porez državi. A država je obično ta, sjetimo se, koja je uložila u neko fundamentalno istraživanje. U nekim slučajevima, ulažu i pojedini filantropi, a to je obično zato da bi dobili porezne olakšice. 

Zaboravljamo da nauka i tehnologija imaju svoje mjesto u privredi. Valjda nas naš neolitski sistem obrazovanja uči da postoje samo primarni, sekundarni, tercijarni i, eventualno, kvartarni-neproizvodni sektor privrede. Prva tri sektora neko naziva i meni strašno smiješnim terminom zbog kojeg se uvijek hvatam za štrik da se objesim-"realni sektor". 

Međutim, odnedavno svjedočimo i etabliranju petog sektora privrede - nauka i tehnologija, koji je itekako proizvodan. Sve kompanije koje su u tom sektoru, nastoje na svaki način vratiti uložen novac i kapitalizirati znanje. Ne mogu reći da je ovo nužno loše. Ali, onda kada obećavaju panacej, ili kada se grubo i neadekvatno oglašavaju, kada se oglušuju o etiku, onda mi to malko ide na živce. Tu spada i onaj problem "Big Pharma", ali sada se ne želim baviti time.

Iskreno, ja čekam dan kada će terapija matičnim stanicama biti sastavni dio neke terapije u bolnici. Nešto kao što su danas anestezija, defibrilator ili infuzija. Nešto što će vam vaše zdravstveno osiguranje pokrivati. Što nećete morati moliti da vas se da i skupo plaćati, nego će vam biti uključeno u osnovni paket medicinske njega u slučaju nedajbože. Ovako, CryoSave nudi spas samo onima koji imaju novac. Čula sam da ljudi uzimaju kredit kako bi platili troškove pohrane matičnih stanica. Čula sam i da ima ljudi koji to začas iskeširaju. 

Problem sa CryoSave i svim ostalim bankama matičnih stanica je to što svojim budućim klijentima ne kažu jednu vrlo jednostavnu stvar-matične stanice iz pupkovine (ona vrsta matičnih stanica koju banke čuvaju) danas nisu svemoguće. Količina krvi iz pupkovine je mala i nisu sve stanice u uzorku one koje mogu poslužiti u terapiji. 

Terapija matičnim stanicama iz pupkovine je moguća samo kod male djece, jer količina stanica nije dovoljna za terapiju odraslih. Ono što je ipak najstrašnije i najteže za prihvatiti jeste činjenica da, ako neko jednom oboli od neke bolesti koju je moguće tretirati matičnim stanicama, poput kancera (matične stanice danas se najviše upotrebljavaju u terapiji raznih vidova leukemija), vjerovatno će opet oboljeti, jer  stanice te osobe vjerovatno imaju predispoziciju za razvoj malignog oboljenja, pa terapija vlastitim matičnim stanicama (autologna transplantacija) iz pupkovine nije dobro rješenje. Zato ja lično svoj glas umjesto kompanijama poput CryoSave dajem javnim bankama matičnih stanica i razvoju mreže donora.

Upoznala sam ljekare koji imaju sporazume sa ovakvim kompanijama da savjetuju roditelje kako trebaju obavezno uložiti novac u pohranu pupkovine novorođenčeta, bez da im na vagu stave argumente za i protiv. Ljekare koji spopadaju svoje pacijente da to učine. Takvi ljudi me podsjećaju na trgovačke putnike. 

Update 2021: na kraju je ispalo da j cryoSave zaista obećavao nemoguće i da su prevarili ljude koji su dali silne novce za pohranu matičnih ćelija i sada ne znaju ni gdje su te ćelije.