Asocijalni miševi

"Mi nismo mi, nego mi i naš mikrobiom", mantra je koju naučnici ponavljaju već nekoliko godina. Ipak, koliko zapravo bakterije utječu na živa bića?

Prema nekoliko studija, mnogo. Ali, od svih tih studija, ova iz juna 2016., objavljena u Cell, naročito je zanimljiva. Mauro Costa-Mattioli sa Baylor College of Medicine u Houstonu i njegov tim su istraživali miševe ( a šta drugo?) i poredili potomstvo majki koje su uzimale hranu sa visokim udjelom masti i potomstvo onih ženki miševa koje su se normalno hranile. 

Ono što je interesantno je to kako je potomstvo ženki hranjenih sa mnogo masnoća bilo...ponešto asocijalno. Ti miševi su provodili manje vremena u interakciji sa drugim miševima. I ne samo to - ovi miševi su imali manji diverzitet crijevne flore u probavnom sistemu, a što je direktna posljedica ishrane.

U mozgovima ovim životinja pronađeno je manje neurona koji proizvode oksitocin, "hormon sreće", koji ima utjecaja na socijalno ponašanje. Kada se uspostavljaju nova poznanastva, neuroni šalju električni signal u dio mozga koji se zove ventralni tegmentalni region, koji djeluju stimulirajuće, po principu nagrade. Odnosno, nova poznanstva mozak doživljava kao "nagradu" i izvor sreće, te je tom "lekcijom" podstaknut da i u budućnosti traži nova poznanstva i stupa u interakciju sa drugim pripadnicima iste vrste.

Naučnici su identificirali bakteriju Lactobacillus reuteri, koja može anulirati ove promjene kada se, valjda u obliku probiotika, da potomstvu ženki koje su dobivale hranu sa visokim udjelom masti. 

Dakle - prema ovoj studiji, asocijalnost je posljedica toga što nemate puno Lactobacillus reuteri, a jedan od uzroka manjka ovog tipa bakterije u crijevnoj flori bi moglo biti to da vam je mama jela dosta masnu hranu.

Naravno, ovo je pojednostavljenje, i zaključci su jasni tek kada se primijene na populaciji miševa, upitno je koliko su primjenjljivi na ljude, ali, treba imati na umu da bi se ovdje moglo raditi i o nečemu univerzalnom, no to još treba potvrditi. Svakako je zanimljivo.