Nastanak govora kod čovjeka posljedica sporijeg spolnog sazrijevanja

Kako je nastao jezik? Zašto govorimo? Kako se misao, makar to bila misao o pukom samoodržanju, pronalaženju hrane i skrovišta, pretvorila u jezik? Bez obzira da li ste malo više na strani Wittgensteinove teze kako je "moj svijet moj jezik" ili više na strani Sapir-Whorfove teze da je "moj jezik moj svijet", jasno je da se naš identitet, mada fluidan i protejski, formira upisivanjem u jezik. 

Prvi glasovi koje dijete progovori su neka "m", "p" te vokali...kada želi pokazati da je gladno ili mu nešto treba, izraziti svoje osnovne, male-velike egzistencijalne potrebe. Možda je zbog toga u svim jezicima svijeta majka, jedna od prvih riječi koju dijeca obično izgovore, na "m". Naravno, ovo su samo neka moja nagađanje, ne kažem da je to tako. 

Ipak, želim da primijetite jednu stvar: kod većine životinja proizvodnja neke vrste kontrolisanih zvukova je jako vezana za juvenilni period. Naravno, da se i odrasle životinje oglašavaju - ptice pjevaju ili grakću/klikću/kokodaču, odrasla stoka sitnog i krupnog zuba muče, bekeće, mekeće, njače, njišti također, zvijeri reže, arlauču, frkću, laju, mjauču, ali mlade životinje proizvode mnogo više zvukova i imaju mnogo veći "repertoar" nego odrasle. Odrasle životinje se glasaju uglavnom u sezoni parenja, mimo toga je glasovna komunikacije nešto slabija. Ovo je također tek neko moje zapažanje, pa ga nemojte uzeti za previše ozbiljno niti ga treba preoštro kritikovati jer možda "ne drži vodu".

Izvor: European Day of Languages, logo

I sve ovo sam napisala tek kao uvod u priču o jednom malom naučnom radu pod jednim samo naizgled dosadnim naslovom "Developmental changes of cognitive vocal control in monkeys", objavljenim nedavno u Journal of Experimental Biology.

Steffen Hage i njegove kolege sa njemačkog Univerziteta Tübingen su proučavali vokalizaciju kod rezus-makakija (Macaca mulatta, na prvoj slici) gotovo pet godina. Majmuni su bili istrenirani da proizvode specifičan zvuk kao odgovor na određeni vizuelni stimulans (crveni ili plavi kvadrat projiciran) kako bi dobili nagradu. Jedan majmun je bio dresiran da proizvodi zvuk koji je u radu opisan kao "coo", dok je drugi mužjak iz eksperimenta bio obučen da proizvodi neku vrstu roktanja. 

Međutim, nebitno je to koje su zvukove makakiji proizvodili - bitna je jedna stvar: kada im je bilo pet godina, majmuni su imali visoke rezultate na ovim testovima, vrlo tačno i "odgovorno" su se oglašavali na vizuelni stimulans. Međutim, kada su malo ostarili, sa osam godina, niti jedan od njih dvojice nije uspijevao dobro obaviti zadatak. Šta se dogodilo? Odrasli makakiji su i dalje bili sposobni proizvoditi spontane, instinktivne zvukove, ali nisu mogli kontrolisati zvuk, nisu mogli proizvesti tačno određen zvuk, onaj "coo" i roktanje kada bi vidjeli crveni ili plavi kvadrat.

To znači da majmuni gube sposobnost svjesne kontrole svog oglašavanja, vrste zvuka koji proizvode, kako odrastaju i stare. Upravo je to jedan od limitirajućih faktora u evoluciji jezika kod ostalih primata. Također, ovo sugerira da je jezik kod naše vrste evoluirao zbog toga što je na neki način ostala očuvana  juvenilna vokalna fleksibilnost i kod odraslih te autori ovog rada kažu kako veće vokakne sposobnosti i fleksibilnost majmuna u ranijim stadijima ontološkog razvoja potkrepljuju hipotezu o neoteniji kod čovjekovih predaka kao jednoj od sila ljudske evolucije. To je teza koja kaže kako je sporije sazrijevanje čovjeka, odnosno, duži period puberteta, utjecalo na to da se neke osobine mladih jedinki zadrže i kod odraslih, poput vokalnih sposobnosti. 

Govor je, prema ovoj hipotezi, posljedica prolongiranja odrastanja, seksualnog sazrijevanja kod čovjekovih predaka, posljedica neke vrste neotenije, u kojoj su i odrasle jedinke zadržale neke osobine mladih, u ovom slučaju, sposobnost kontrole vokalizacije.