Iza kulisa dodjele Nobelovih nagrada

Prva sedmica oktobra je rezervisana za objavu dobitnika Nobelovih nagrada. Imena laureata Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju 2016. će biti objavljena 3. oktobra, laureata Nobelove nagrade za fiziku 4. oktobra, a laureata Nobelove nagrade za hemiju 5.10. 2016. Dok se čekaju imena, osuđeni smo na spekulacije i predviđanja. Prognoziranje imena dobitnika nagrada je staro kao i sama dodjela - preko stotinu godina: prva dodjela je bila 1901, kada su dodijeljene nagrade za fiziku, hemiju, fiziologiju i medicinu te književnost i mir. Nobelova nagrada za ekonomiju se dodjeljuje od 1968. 

Ove godine prognoze predviđaju da će Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu ići nekome ko je bio uključen u otkriće sistema reparacije gena kod bakterija, danas poznatog pod akronimom CRISPR/Cas 9 ili, jednostavno, CRISPR. Prognoze  oko Nobelove nagrade za fiziku se vrte oko LIGO eksperimenta u kojem je dokazano postojanje gravitacionih talasa koje je Einstein predvidio. 

Lično mislim da je prerano ove godine dodijeliti nagrade za bilo koje od ova dva otkrića. Posebno za CRISPR, za koji se zna tek oko 10 godina i tek je prije dvije-tri godine iz bazičnih istraživanja postao tehnologija koja se počela primijenjivati i postao raširen. CRISPR je genijalna i jednostavna tehnologija koja omogućava precizno editovanje gena te, kada bi se poboljšala tako da ne radi off-target isijecanja, postala bi jedna od najvažnijih tehnologija u biomedicini budućnosti, naročito u terapiji genima, jer bi omogućavala "popravljanje" mutiranih gena. Postoji još jedan razlog zašto dodijeliti NN ove godine za CRISPR nije dobra ideja, osim što je to otkriće staro tek desetak godina: još uvijek se vode borbe kome pripada patent, odnosno, nije jasno kome bi se nagrada dodijelila jer je nekoliko timova učestvovalo u otkriću CRISPR sistema i prenošenju ovog sistema u tehnologiju, tako da je njime moguće editovati DNK čovjeka ili miša. 

Prve naznake postojanja ovakvog sistema kojima se bakterije štite od strane - virusne DNK, otkrio  je Yoshizumi Ishino sa univerziteta u Osaki 1987. Za samo otkriće te stvaranje tehnologije CRISPR se vezuje nekoliko imena: Jennifer Doudna, Emmanuelle Charpentier, Feng Zhang i George Church. Tu je još nekoliko imena značajnih za otkriće i razvoj tehnologije, ali i 4 imena već predstavljaju problem: maksimalno je moguće da 3 osobe podijele priznanje.

Postoji i mogućnost da se komitet za dodjelu opredijeli i za optogenetiku, ali s obzirom da optogenetika koristi CRISPR i da tu također postoji problem kome se treba priznati otkriće jer je mnogo ljudi učestvovalo u cijeloj priči, ta mogućnost je nevjerovatno mala. Moguće je i da će se komitet opredijeliti za neko drugo otkriće i tako odložiti raspravu oko zaslužnih za CRISPR. Međutim, LIGO i CRISPR su sigurni kandidati za priznanja u neko dogledno vrijeme, tako da će se komiteti jednog dana morati odlučiti. Problem dodjele Nobelovih nagrada danas, sto godina nakon uspostavljanja nagrada, jeste u tome što se nauka primijenila: više nema individualnih genijalaca koji rade u svom tihom kutku, nego nauku stvaraju ogromni timovi, veliki broj ljudi prema kojima će istorija biti nepravedna. Pamtiće se samo PI (Principal Investigator), odnosno, "generali" ovih vojski, dok će "vojnici" biti zanemarani. Jednostavno, Nobelova nagrada je ceremonija nekog drugog vremena, zastarjela je i ne odgovara onome što je nauka danas. Ne prepoznaje biologiju kao nauku, nego odaje počast biologiji preko fiziologije i medicine, čime se zaobilazi odavanje počasti svim onim otkrićima koja se ne mogu "ugurati" u ove naslove, a jesu biologija. 

Source:nobelprize.org

U dodjeli ovih priznanja ima previše nepravde i propusta. Ako zaboravimo na postojanje one bedaste Nobelove za mir, koju su dobili ljudi koji, po svim standardima humanizma ne bi smjeli ni omirisati priznanju tog imena te na postojanje noviteta nagrade za ekonomiju čime je komitet za dodjelu pokušao pokazati kako prate duh vremena, što je laž, postoji niz primjera da su nagrade zaobišle žive ljude (ne zaboravite - dobitnik mora biti živ, nema posthumnih Nobelovih).

Prvi primjer groznog, užasnog i surovog propusta komiteta jeste to što Nobelovu nagradu za hemiju nikad nije primio Dmitri Mendeljejev. Mendeljejev je preminuo 1907. dakle, 6 godina nakon uspostavljanja nagrada. Vjerovatno niko za hemiju nije učinio toliko koliko Mendeljejev, ali to komitet nije prepoznao.

Lise Meitner nije bila prepoznata kao značajno ime istraživanja nuklearne fizije kada je za to dodijeljena nagrada 1944. 

1974. Jocelyn Bell Burnell je izostavljena izboru za Nobelovu nagradu iz fizike, a dala je nemjerljiv doprinos istraživanju pulsara. Još jedan veliki fizičar, Ralph Alpher, koji je stvorio temelje za Teoriju Velikog praska, nije prepoznat kao neko ko bi trebao dobiti priznanje - ni 1978, ni 2006. 

Oswald Avery nikad nije dobio Nobelovu nagradu iako je pokazao da se geni sastoje iz DNK. O Averyjevom eksperimentu učenici danas uče (čak i u našim) udžbenicima, međutim komitet je ovdje bio slijep.  2003. Nobelova nagrada za Fiziologiju i medicinu je otišla za otkriće magnetne rezonance, pri čemu Raymond Damadian, koji ima patent na ovu tehnologiju, nije bio laureat. 

Komitet je uglavnom priznavao starije bijele muškarce - žene i mlađi saradnici su jednostavno izostavljani. Međutim, ako bi Nobelova nagrada išla za dostignuće ili otkriće, a ne osobama, mnogo šta bi se moglo izbjeći. Naravno, onda bi to povuklo za sobom problem raspodjele novca od nagrade, koji bi u tom slučaju prije išao institucijama.