Nauka i etika

Nauka je testiran, provjerljiv i organizovan skup znanja. Moguće je čak napraviti i malu lingvističku distinkciju između pojmova “znanost” i “nauka”, koja nije normativne prirode, pri čemu “znanost” predstavlja skup svih znanja, a “nauka” predstavlja znanja iz određene uže oblasti. Polje kojim se zanima etika jesu ideali, ponašanje, pitanje dobra i zla te posljedice nekog djelovanja.

Kako je cjelokupna nauka vrsta djelovanja u cilju napretka civilizacije, ali, istovremeno, to djelovanje može imati vrlo nepredvidljive i nesagledive posljedice, to etika mora biti savjest nauke.

Istorija obiluje primjerima postavljanja nekih vrsta etičkih standarda u znanosti. Sjetimo se samo Hipokratove zakletve, Majmonidove zakletve, u novijoj istoriji Russell-Einsteinovog Manifesta, dokumenta koji upozorava na opasnost od oružja masovne destrukcije, a koji je bio temeljni dokument osnivanja Pugwash-a u julu 1957.

Paul Berg, američki biohemičar i profesor sa Univerziteta Stanford, bio je jedan od inicijatora čuvene Asilomarske konferencije na temu rekombinantne DNK (tj. modifikovane DNK) 1975. godine, na kojoj se raspravljalo o biohazardu i regulativama koje bi se odnosile na biotehnologiju. Naime, Berg nije dovršio jedan eksperiment zbog toga što su on i njegovi saradnici zaključili da postoji rizik stvaranja genetički modifikovane bakterije, koja je inače dio crijevne flore kod čovjeka, a koja bi tako modifikovana mogla biti uzročnik raka. Bez daljeg opisivanja detalja ovog eksperimenta, nužno je podcrtati veličinu tima Berg&co, jer samo odista veliki ljudi neće trčati za suhom slavom, bez etičkog osvrta na ono što čine. To savladavanje vlastite taštine je još jedan svijetao primjer u istoriji znanosti. Berg je dobio Nobelovu nagradu 1980.

Paul Berg, 1975.

Primarni razlog za stvaranje jednog etičkog kodeksa u znanosti jeste taj da se javnost ohrabri kako bi vjerovala znanosti. Naime, sve je izraženija rastuća zabrinutost o mogućim posljedicama razvoja znanosti. Javnost se sve više okreće iracionalnim i lažno spiritualnim vodiljama te fanatičnoj dogmi jer je ista ta znanost dovela do bombardovanja Japana i napalma u Vijetnamu. Upravo je Vijetnamski rat nekako označio prekretnicu u oduševljenju javnosti znanstvenim dostignućima i svijet, gladan duhovnosti, se okrenuo  new-age bućkurišima,gotovo odbacivši racionalnost kao temelj nama dostupne spoznaje. Prihvatanje etičkog kodeksa je često individualna stvar, ali, na neki način, onaj ko sa ozbiljnom namjerom ulazi u svijet znanosti, kao da istovremeno ulazi u jedan monaški red. To, da parafraziramo nobelovca Jacquesa Monoda, znači da taj neko mora za sebe donijeti jednu odluku, a ta odluka je moralne prirode.

Jacques Monod

Danas, kada znanost nastavlja donositi na svijet super-sofisticirana oružja  i kada je javnost potpuno preplašena i zbunjena tzv. sintetičkom biologijom, odnosno, biotehnologijom i pojavom genetički modifikovanih organizama, razvijeni etički kodeksi su nužnost, a ne luksuz.

Također, etika u znanosti nije samo etika koja bi nadgledala nova znanja i njihovu primjenu, već je to i etika profesionalizma, koja ne smije pojedincu dozvoliti krađu tuđe intelektualne svojine, niti namještanje rezultata eksperimenat, ali i ona primordijalna etika koja ne dozvoljava takvo djelovanje koje bi nanijelo patnju drugom biću, kao što su to često nepotrebni, ali bolni, sa letalnim ishodom, eksperimenti na životinjama.

Problemi se javljaju zbog kolizije između etičkih normi i regulative, etičkih normi sa drugim etičkim normama i zakonskih regulativa sa zakonskim regulativama. Na primjer, zahtijeva se da svako jedinjenje koje ulazi u neki lijek, kozmetički proizvod ili hranu bude testirano tako da se tačno zna njegov uticaj na ljude, što se testira na laboratorijskim životinjama. Ali, s druge strane, traži se zabrana eksperimenata na životinjama jer nisu etički. Ovo je, naravno, mnogo kompleksnija tema nego što je to moguće objasniti u dvije rečenice, ali najlakše oslikava problematiku sprege etike i zakona. Zatim, možemo još navesti i pitanja koje lijekove treba oporezivati, da li treba na etiketama pisati da je nešto porijeklom od genetički modifikovanih organizama, konsekvence  DNK-testiranja ploda u trudnoći, razvoj transplantologije, razvoj novih oružja u cilju odbrane (a koja se mogu upotrijebiti i za napad), razvoj novih satelitskih i navigacijskih sistema te tehnologija, navešćemo primjer čuvenih Google-ovih naočala, koji mogu biti sredstva špijunaže.

Kako primjena novih otkrića često više nije predmet znanosti, nego politike i ekonomije, kao krajnjeg potrošača, to je zadaća upravo etike da dā smjernice i savjete kako napraviti zdrav zakonski okvir koji će regulisati primjenu novih znanja i spriječiti zloupotrebe. Naravno, uvijek je lakše reći, nego učiniti i zato svijest o ovom problemu treba neprestano sipati u glave svjetskih lidera i svih onih koji imaju moć u procesima odlučivanja i formiranja regulativa.

Nažalost, u ovom trenutku, svjedoci smo krize čovječanstva, neosjetljivosti na patnje drugih, gotovo pa trijumfa pseudonauke i iracionalnost, na čelu sa dešavanjima u SAD, gdje se na čelne funkcije u Environmental Protection Agency (EPA), Food and Drug Administration (FDA) i mnoga druga tijela postavljaju ljudi koji odbijaju priznati postojanje klimatskih promjena ili daju druge antinaučne izjave.

Stand for science!

(tekst prvi put u izvornom obliku objavljen na Al Jazeera Balkans, izmijenjen i proširen za blog)