Bolesti našeg obrazovnog sistema ili kako zaštiti djecu od znanja

Jedan od simptoma našeg obrazovnog sistema je to da djecu i tinejdžere sa jedne strane zatrpavamo informacijama, a sa druge "štitimo" od relevantnih i modernih saznanja. Tako naši srednjoškolci nikada ne čuju za niz misaonih eksperimenata poput Maxwellovog demona, Schrödingerove mačke ili Heisenbergovog mikroskopa. Nikada ne čuju za postojanje subatomskih čestica niti za Standardni model, kvantnu prepletenost, niti im se spomene Richard Feynman. Uopšte ne razlikuju kvantnu fiziku od teorije relativiteta, a postojanje razlika u ovim područjima je ono oko čega se lome naučna koplja danas. Čak ne znaju da ne postoji jedna, nego čak dvije teorije relativiteta. Šta još ne nauče? Princip kloniranja, reprogramirenje stanica, ne čuju nikad za epigenetiku, egzone, introne, splajsing, CRISPR. Niti za Human Genome Project.

Je li to do njih?

Nipošto. Djeci treba dati kvalitetan input da bi oni nešto nastavili tražiti. Kako će znati da potraže nešto na internetu, ako ne znaju da takvo nešto postoji? U njihovim udžbenicima nema vremena da se dođe do tih tema. 

Zašto bi mladi trebali znati za ove fenomene?

Svi navedeni naučni koncepti i fenomeni su izuzetno teški za razumijevanje. Međutim, istovremeno, to su i kulturološki fenomeni. Svako malo se spomene Schrödingerova mačka ili kloniranje. Strani mediji su puni članaka o epigenetici i CRISPR. Pouzdano mogu reći da sam prva osoba u BiH, a možda i u regionu koja je počela pisati u epigenetici i CRISPR, i tek poslije su neki mediji počeli uvrštavati članke u kojima se ovi termini spominju. Paradoks koji je opisao Schrödinger je iz 1935. godine. Zar to spada u novo znanje, u nešto što još ne može "dobaciti" do udžbenika? CRISPR i epigenetika su "stari" tek desetak godina, pa je razumljivo što se o tim stvarima ne priča u udžbenicima, ali ovca Dolly je klonirana 1996. godine, dakle prije 20 godina i još nema udžbeničke lekcije o kloniranju.

Znam šta će mnogi od vas reći na ovo - postoji neformalno obrazovanje, neka djeca sama traže. Recite mi, kako da traže? Osim ako je nastavnik tako dobar i ima dosta vremena da im spomene ove stvari, kako će djeca naletiti na ove stvari? Ko ih usmjerava? I zašto prepustiti važne stvari u obrazovanje ( a ovo to jeste) neformalnom obrazovanju? Zar nije od krucijalne važnosti da se ovo nauči u školi? Zašto računamo da sva djeca imaju mogućnosti da saznaju ove stvari?

Generalno, mislim da je problem u opštoj zaostalosti udžbenika za stvarnošću. Naša djeca prvi put čuju za atom tek u sedmom razredu, kada atom uče iz fizike, tek u osmom razredu čuju za molekule, jedinjenja, smjese, elemente i Periodni sistem. Tek u devetom čuju za gene i DNK.

Opet znam da ćete me kritikovati i reći kako je rano da djeca prije tog doba uče o atomima, elementima i DNK. 

Dječija enciklopedija znanosti, Usborne, Svjetlost Sarajevo, 1989.

U krivu ste. Podcjenjujete djecu. Ja sam sa 9 godina imala sve Usborneove rječnike (Hemija, Biologija i Fizika) te Usborneovu enciklopediju znanost, koja bila isključivo posvećena fizici i hemiji. Ove knjige su bile daleko bolje opremljene i zanimljivije od one "1000 zašto, 1000 zato" koja mi je uvijek bila malo podosadna. Dakle, sa 9 godina sam mogla prilično dobro provariti građu i izgled DNK i građu i izgled atoma (Niels-Bohrov model, doduše). Btw, jedine valjane ilustracije po našim udžbenicima jesu one koje su "pozajmljene" iz ovih Usborneovih izdanja.  Jasno je da je ovako kvalitetne knjige danas vrlo teško uraditi, ali je poenta da djeca mogu shvatiti bazične naučne koncepte poput građe atoma, molekula, sile, energije i građe stanice.

Dječija enciklopedija znanosti, Usborne, Svjetlost Sarajevo, 1989.

Danas, djeca u UK i SAD uče i građu stanice, izgled DNK, šta je to sila, atom i hemijske promjene  pa čak i kiseline i alkalije na 4th level i K3 nivou , a to je otprilike 11 do 14 godina. Naša djeca te stvari uče sa 14 - 15 godina. Reći ćete da to i nije neka razlika, ali jeste. Kada biste samo malo pogledali BBC Bitesize i njihov program (nažalost, videi nisu dostupni za naš region), vidjeli biste kako postoji razlika u metodologiji i pristupu i kako zaista tamo djeca nešto manjeg uzrasta uče neke vrlo ozbiljne naučne koncepte nego naša djeca.

Našoj djeci u 5. osnovne namećemo fotosintezu, a pri tome djeci nije jasno šta je to ugljendioksid (ugljikov dioksid, ugljen-dioksid, karbon-dioksid, pišite kako hoćete, ja preferiram karbon-dioksid SA CRTICOM). Naravno da im nije jasno, a da biste im to objasnili, morate im objasniti šta je to atom, molekula, element, spoj i gas. Ne mislim da su naša djeca umno zaostala ako nam je država takva i da ne bi mogli shvati šta su ti pojmovi. Još ako im se sve to pokaže preko modela atoma te da zadatak da sami urade model atoma u plastelinu ili nekako drugačije, nema šanse da nešto ne shvate.

Isto je i sa DNK - već sam sa učenicima 4. razreda  osnovne radila DNK u plastelinu. Cilj ove vježbe je samo da djeca upamte kako je ta molekula komplikovanog imena nešto što omogućuje da ličimo na naše roditelje i da ima oblik te neobične spirale. Ako dijete može prepoznati stiliziranu DNK, to znači da je čas uspio. Drugo nište više ne trebaju naučiti sa tog sata. Dakle, radi se od djeci koja imaju 10-11 godina.

Zapravo, smatram da se neke nastavne jedice moraju pomjeriti u ranije razrede. Znanje se "gura" i ako prekasno uvedemo djeci pojmove atom, molekula, element, gen, nasljeđivanje, DNK, sila, to manje vremena imamo da im pokažemo kako postoje dvije teorije relativiteta, kvantna mehanika i kloniranje. 

Ovi nastavni programi su skoro u bobu isti kao oni 80-tih godina . Dakle, zatupljujemo se 40 godina. Ono što se nekad učilo u 8. razred, sada se treba prvi put spomenuti u 5. razredu. Da bi se u 4. srednje mogla spomenuti ona nesretna mačka u kutiji, da se malo više zadržimo na principu neodređenosti i spinovima te drugim kvantnim svojstvima čestice.

Zašto je to važno? Pa meni, dosta je odraslih bilmeza koji primjenjuju postulate kvantne teorije na makrosvijet ne shvatajući da se ta pravila odnose samo na estice. Muka mi je od toga. Ni meni nije baš jasno quantum tunneling ni kjubit, ali ne lupam baš kao ovi tokmaci. Bitno je djecu podučavati nauci i sa tim početi prije tinejdžerskog doba. Ljubav prema nauci se ne javlja u 14-15 godini, nego mnogo ranije i treba djelovati upravo na mlađim uzrastima.