Impact Factor ili Deep Impact?

Časopis Nature (Nature Magazine) ima IF 41.778 (2018.), dok Science Magazine ima IF 41.845 (2019.).

Oni koji se bave naučnim radom sigurno znaju šta znači skraćenica IF i ovaj broj iza nje. Međutim, kao studentu vam rijetko ko objasni šta je to - zapravo rijetko ko vam kaže da postoji nekakav IF. IF je danas na udaru kritike i to sa razlogom. Međutim, da bismo ga mogli kritikovati, trebamo ga i razumjeti - šta znači i zbog čega postoji. 

IF je skraćenica za Impact Factor, kod nas obično preveden kao faktor impakta(?!) ili impakt faktor, šta god to značilo, a ja preferiram "faktor utjecaja", dok hrvatska Wikipedija nudi "čimbenik odjeka". Suštinski, IF je mjera utjecaja određenog akademskog časopisa tj. akademske periodike. Međutim, problem je odrediti parametre utjecajnosti i važnosti časopisa. Zašto je jedan časopis bolji od drugog i čime se to mjeri? Mjeri se faktorom utjecaja, ali čime se mjeri IF? Jedna od objektivno mjerljivih stvari oko naučnih radova jeste njihova citiranost. 

Za studente, naročito brucoše, koji ne znaju šta je citiranje: to je način argumentovanja vlastite teze. Preko citiranje/parafraziranja zaključaka, podataka i stavova nekoga ko je prije vas radio na sličnom ili istom problemu/istraživanju vi potkrepljujete svoju tvrdnju. Citiranje se koristi i ako sa nekim drugim autorom/autorima polemizirate i zastupate drugačije stajalište ili ste dobili drugačije rezultate. Čak i u seminarskim radovima, koji su zapravo vježba za samostalno pisanje dodiplomskog i diplomskog (magistarskog) rada, kada trebate samo posložiti već postojeće znanje i podatke o nekom fenomenu, vi morate navesti izvore tj. citirati one autore na koje se pozivate. 

Ukratko, što je više neki rad citiran, to je on važniji u naučnom svijetu. Što neki časopis ima više visokocitiranih radova, to je taj časopis utjecajniji. IF se izračunava tako da se broj citata  dobijenih u tekućoj godini na radove objavljene u proteklom dvogodišnjem razdoblju podijeli sa brojem radova objavljenih u istom tom razdoblju. Odnosno, IF je srednja vrijednost citiranosti rada u nekom časopisu. Ako Nature ima IF za 2015. od 38.138, to znači da je svaki naučni rad objavljen u Nature citiran u prosjeku oko 38 puta. IF se objavljuje tek naredne godine, jer ga je nemoguće izračunati prije isteka godina. Znači, IF časopisa Nature za 2015. je objavljen 2016., a IF za 2016. godinu ćemo saznati 2017. 

S obzirom da naučni časopisi ne objavljuju samo naučne radove, nego i druge vrste članaka, istraživačke priče, pisma, komentare, to se za izračunavanje IF koriste samo članci koji su kategorizirani kao izvorni znanstveni članci (articles) i pregledni članci (reviews). Ono što bi visok IF trebao garantovati jeste stroga procjene radova koji se primaju na pregled. Prvobitno, IF je zamišljen kao alat bibliotekara kako bi lakše procijenili na koji se časopis treba pretplatiti. Međutim, nejasno je kako je IF postao mjera kvaliteta rada. Čak su se i časopisima sa visokim IF dešavali gafovi sa objavom lažiranih radova. 

Problemi sa IF posljedica su jedne boljke akademske javnosti, koju ćemo za potrebe ovog posta nazvati citatologija. Značaj nekog rada se mjeri time koliko su ga puta citirali, ergo, radovi sa manjim brojem citata nisu bitni. Međutim, postoje radovi koji su a priori osuđeni na manju citiranost jer se poljem u koje spada taj rad bavi mali broj ljudi ili su istraživanja tek u povoju, ili je teško naći dovoljno značajan uzorak pojave tako da zaista mali broj naučnika ima priliku posmatrati i proučavati taj fenomen. Takvi radovi su razne studije slučaja, radovi na epigenetici traumatskog sindroma jer samo područja na kojima je bilo ratovanja imaju dovoljno velik uzorak i sl. Mnogo je benignih razloga zašto neki rad u startu neće biti dovoljno citiran. Čak i ako se radi o značajnom radu, ako naučnici ne dolaze iz neke top-notch zemlje (SAD, UK, Kina, zemlje EU), moguće je da će rad ostati nezapažen.  Čak su urednici časopisa u stanju odbiti rad ako procijene da im neće donijeti citiranost, da im "ne pokvari prosjek". Ovo je fenomen o kojem se šuti, a jeste jedan vid diskriminacije naučnika koji dolaze iz nekih manje razvijenih zemalja. 

Postoji još nešto - faktor slučajnosti, odnosno fenomen da citiranost nekog rada zavisi od sudbine prvih par citata - ko za početak citira rad, u kojoj zemlji. Svi oni koji su na Twitteru znaju ovaj efekat - sudbina tvita ovisi o naklonjenosti nekoliko prvih RT-ova. Ispada da je ono nešto za što se mislilo da je objektivna mjera važnosti i kakvoće rada (a time i časopisa u kojem je objavljeno) dijelom i proizvod slučajnosti. Rad koji pogodi aktuelnu temu i pravi čas će biti citiran, a ako se javi dobar rad u periodu zasićenja nekim poljem, onda će taj rad biti manje citiran. Značaj IF se iskrivio, pa je sada postalo važnije gdje naučnici objavljuju radove od toga šta objavljuju. Odnosno, javio se elitizam neoliberalne obojenosti. Svaki elitizam je opasan, pa i akademski elitizam i elitizam duha, a naročito je poguban osjećaj da si bolji od drugih. Čak i kad jesi. A rijetko ko stvarno jeste. 

Još jedna mana impakt-faktora (kad ga već svi tako zovu), osim oslanjanja na citatologiju, jeste i procjena. Nije jasno ko vrši tu procjenu. U važnim časopisima urednici obično imaju scientific background, pa čak i iskustvo u naučno-istraživačkom radu, a radovi su peer-reviewed, što znači da ih prije objavljivanja pregledaju naučnici iz istog polja koji nisu bili uključeni u istraživanje, što je garancija da, ako oni odobre rad, taj rad zaista vrijedi nešto, ima dobru metodologiju. Međutim, postoje i časopisi koji nisu peer-reviewed, časopisi kojima urednici nemaju iskustvo rada na naučnom istraživanju, a na uređivačku i izdavačku politiku časopisa se može utjecati. Recimo, IF se može "napuhati": neki časopisi prihvataju samo radove u kojima su voditelji bili naučnici viših zvanja (senior scientist, koji su obično Principal Investigators - PIs - dok samo istraživanje radi mlađarija doktoranata i postdoktoranata). Tačnije, ti časopisi daju ekskluzivitet seniorima i rade po principu "by invitation only". Zatim, radovi za koje se očekuje visoka citiranost se objavljuju početkom godine, kada svi rade, a ne tokom ljetnjeg perioda kada bi se moglo desiti da ovi radovi prođu neopaženo jer su ljudi, jednostavno, na odmoru. Zapravo, manipulacije preko izdavačke politike mogu dovesti i do 300% fluktuacije u IF. Šta je onda tu objektivno i mjerljivo?

IF također koči razvoj i inovacije jer se naučnici, koji su samo ljudi i kao svi ostali ljudi mogu biti i koristiljubivi i tašti i željeti brz uspjeh ili slavu, okreću popularnim poljima. Zatim, čak i ako neki časopisi izbjegnu navedene mane, onda se dešava da ti časopisi preko IF budu uspoređivani sa drugim časopisima, ali nesrodne oblasti.

Trenutno postoji čitava incijativa na reformi opažanja i mjerenja kakvoće radova i periodike, o čemu ću pisati neki idući put.