Povlačenje SAD iz Pariskog dogovora

Već neko vrijeme se osjeća da se nešto čudno vezano za odnos prema zaštiti životne sredine i klimatskim promjenama dešava u Bijeloj kući. Prvo je doveden u pitanje rad Agencije za zaštitu okoliša (Environmental protection agency, EPA) tako što su u sedmici inauguracije novog američkog predsjednika podaci ove agencije sa zvaničnog portala misteriozno nestajali. Novi direktor ove agencije, Scott Pruitt, kojeg je postavio predsjednik Trump, je izjavama koje je dao u martu ove godine, obznanio da odbacuje naučni konsenzus o tome šta su klimatske promjene, da su one stvarne te da odbacuje naučno razumijevanje ove pojave time što tvrdi kako je povećanje emisije ugljendioksida u atmosferu nije primarni uzrok klimatskih promjena. Također, osoblje Ministarstva za energetiku SAD je savjetovano da ne koriste termine „klimatske promjene“, „redukcija emisija“, „Pariski dogovor“ u pisanoj komunikaciji i brifinzima. Zapravo, nije im zabranjeno koristiti ove termine, ali im je sugerirano kako ovi termini „izazivaju visceralnu reakciju“ Ricka Perryja, sadašnjeg ministra za energetiku SAD.

Inače, EPA je naslijeđe Richarda Nixona, 37. predsjednika SAD, koji je, osim toga što je potpisao naredbu koja je dovela do stvaranja EPA,  potpisao i Akt o čistoj vodi (Clean Water Act), Akt o čistom zraku (Clean Air Act),  Akt o nacionalnoj politici zaštite okoliša (National Environmental Policy Act)  te Akt o ugroženim vrstama (Endangered Species Act). Naslijeđe ovog perioda se nalazi pod najvećim udarom nove administracije. Tako Rick Perry izjavljuje kako senat SAD nije ratificirao Pariski dogovor (Accord de Paris) te da taj sporazum nije u najboljem interesu ekonomije SAD. Jučer smo svjedočili tragediji globalnih razmjera i posljedica kada je predsjednik Trump javnosti obznanio da povlači SAD iz Pariskog dogovora te je postalo jasno da pritisak na EPA bio tek uvertira za ovu nemilu odluku kao i da je pokret March for Science predvidio razvoj dešavanja. Trump je time ispunio jedno od svojih predizbornih obećanja i u cilju svoje vizije revitalizacije američke industrije ugljena proglasio je ništavnim sporazum kojeg je potpisao njegov predhodnik Barack Obama. Udio SAD u emisiji stakleničkih plinova 17.89% i od njega je viša jedino emisija koju proizvodi Kina (20.09%). Izlaskom iz Pariskog dogovora, SAD bi postala jedna od svega tri zemlje koje se ne obavezuju poštovati sporazum, uz Nikaragvu i Siriju.

Pariski dogovor je sporazum unutar UN-ovoe Okvirne konvencije o klimatskim promjenama (United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC) čiji je zadatak rješavanje problema klimatskih promjena na globalnom nivou. Nacrt Pariskog dogovora je bio predložen Konferenciji o klimatskim promjenama Ujedinjenih nacija, održanoj od 30. novembra do 12. decembra 2015. godine u Parizu. Dogovor je potpisan 22. aprila 2016. a stupio je na snagu 4. novembra 2016. Njime se treba smanjiti emisija stakleničkih plinova te osigurati mehanizmi adaptacije na novu situaciju. Jedan od glavnih ciljeva ovog  dogovora je bilo ograničavanje globalnog zatopljenja na temperature ispod 2^oC, a dodatni ciljevi su, između ostalih i osiguravanje opskrbe hranom, jačanje kapaciteta država potpisnica da se bore s posljedicama klimatskih promjena te razvoj novih „zelenih“ tehnologija kao i pomaganje slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju svojih nacionalnih planova o smanjenju emisija.

Treba dodati i to da je u svom govoru predsjednik Trump izjavio kako se SAD povlače iz dogovora, ali da će SAD ponovo ući u pregovaranja kako bi se postigli uslovi koji bi ovoj zemlji više odgovorali (tzv. "renegotiating" sporazuma). Nije jasno šta to znači, ali akademska zajednica je reagovala na ove izjave. Tako sa Grantham instituta za klimatske promjene kažu kako su ove izjave „konfuzni nonsens“, s obzirom da se Pariskim dogovorom predviđa kako se niti jedna od strana potpisnica ne može povući unutar tri godine od trenutka kada je dogovor stupio na snagu. U praksi, to znači da SAD ne mogu kompletirati svoje povlačenje iz Pariskog dogovora prije 2020. godine, a to je ujedino i godina idućih predsjedničkih izbora u SAD.  Također, govor predsjednika Trumpa o Pariskom dogovoru i klimatskim promjenama ocijenjen je kao primjer loše nauke i manipulacije činjenicama te kao korak nazad SAD-a u doba kada Kina i zemlje Evrope postaju svjetski lideri u oblasti održivog razvoja i „zelenih“ tehnologija. To, drugim riječima, znači da SAD, umjesto da se kreću ka razvoju novih izvora energije i novih naprednih tehnologija 21. stoljeća, žele ostati zemlja ovisna o tehnologiji fosilnih goriva 19. i 20. stoljeća.

Međutim, genijalnost Pariskog dogovora je u tome što su se potpisnice obavezale da će smanjiti emisije stakleničkih plinova za onoliko koliko smatraju da je moguće i da ne postoji mogućnost ponovnog pregovaranja oko uslova. Države potpisnice već sprovode svoja obećanja i neke zemlje već pokazuju kako smanjuju emisije i više nego što su dogovorom obećale. Kina će, ako ovako nastavi, dostići smanjenje emisija čak deceniju prije je to predviđeno Pariskim sporazumom , dok je Indija usporila potrošnju ugljena i ubrzala razvoj solarnih tehnologija. Dakle, bez obzira na sve, Pariski dogovor funkcioniše, premda ima svojih loših strana. Jedna od tih strane je, kako vidimo i to da ne predviđa kazne za države koje se ovako iznenada povuku iz sporazuma. 

Elon Musk je na ovaj Trumpov potez reagovao napuštanjem Savjetodavnog odbora Bijele kuće, Leonardo DiCaprio je oštro kritikovao Trumpa, a niz javnih ličnosti je također pokazalo negodovanje.