Poznato lice lobanja starih 300 000 godina

Lobanja čovjeka iz Jebel Irhoud (lijevo) građom i oblikom je slična lobanji današnjeg Homo sapiensa (desno)

Naučnici su u Maroku pronašli fosile vrste Homo sapiens koji pomjeraju istoriju čovječanstva za čak 100 000 godina unazad. Ostaci, pronađeni u pećini Jebel Irhoud, koja je bila rudnik barita, smještenoj na zapadu Afrike na oko 75 km zapadno od Marakeša, stari su oko 300 000 godina dok su do sada najstariji fosilni ostaci naše vrste bili stari oko 200 000 godina. Također, u cijeloj priči je veoma zanimljivo i to što su ostaci pronađeni na zapadu Afrike jer su kosti koje su do sada pronalažene bile su uglavnom iz regije istočne Afrike.

Jebel Irhoud nalazište, izvor: SHANNON MCPHERRON/MPI EVA LEIPZIG

Ovi do sada najstariji Homo sapiensi imali su velik kapacitet lobanje, odnosno, imali su velik mozak, ali je oblik lobanje bio primitivan. Ipak, lice tih ljudi bilo je suvremeno, odnosno - bilo je to naše lice. Na osnovu oblika lobanje moglo bi se zaključiti da su ovi ljudi imali manji cerebelllum od današnjih Homo sapiensa. Prvi ostaci na ovom lokalitetu pronađeni su još ranih 60-tih godina prošlog vijeka i prvo se mislilo da se radi o afričkim neandertalcima te da kosti nisu starije više od 40 000 godina. Međutim, u najnovijim iskopavanjima pronađeno je još ostataka na istom lokalitetu: pronađen je dio lobanje, čeljust, zubi i kosti ekstremiteta koje su pripadale trima odraslim osobama, jednoj mladoj osobi i jednom djetetu u dobi od oko 8 godina. Među ostacima je pronađeno i primitivno oruđe od kremena, kosti gazele i ostaci ugljena. Dakle, arheolozi su na lokalitetu Jebel Irhoud iskopali ostatke najmanje pet osoba i bili su nemalo iznenađeni kada su utvrdili starost ostataka. 

Lobanja iz Jebel Irhoud, Credit Philipp Gunz (MPI EVA Leipzig)

Čeljust iz Jebel Irhoud, izvor: Jean-Jacques Hublin, MPI-EVA, Leipzig

Upravo je oruđe od kremena pružilo uvid u starost ostataka: to oruđe je bilo idealan kandidat za određivanje starosti metodom termoluminiscencije, zanimljive novije metode u kojoj se određuje starost oruđa, a ne starost stijene. Termoluminiscencija se javlja usljed zagrijavanja određenih materijala do temperature ispod crvenog žara, a pokazuju je određeni minerali i stijene, poput dijamanta, topaza, apatita i kvarca. Kremen je zapravo kvarc. Pri pravljenju kremena, ljudi koji su izrađivali ovo oruđe su stavljali obrađeni kremen u vatru. Toplina je oslobađala elektrone, međutim, ova stijena je specifična po tome da ona ponovo "uzima elektrone" iz okoline preko kosmičkog zračenja. U prevodu i pojednostavljeno, proces pravljenja kremena resetuje unutrašnji sat stijene, tako da termoluminiscencijom dobijamo podatke o tome kada je oruđe napravljeno, a ne o tome koliko je stara stijena. I sve to je moguće zahvaljujući tome što razumijemo ponešto iz kvantne fizike! 

Kremeni iz Jebel Irhoud, izvor: MOHAMMED KAMAL, MPI EVA LEIPZIG

O ovom otkriću su u Nature magazine početkom juna ove godine izašla dva rada, jedan pod naslovom „New fossils from Jebel Irhoud, Morocco and the pan-African origin of Homo sapiens“, i tu su naučnici upoređivali odlike ovih ostataka sa modernim ljudima.  Drugi  rad, objavljen pod naslovom „The age of the hominin fossils from Jebel Irhoud, Morocco, and the origins of the Middle StoneAge“ bavi se datiranjem pronađenih ostataka i oruđa na lokalitetu. Ta analiza je pokazala da oruđe  nije porijeklom sa lokaliteta, te da je više puta bilo preoblikovano, odnosno da ljudi kojima je to oruđe pripadalo nisu pravili nova oruđa na tom lokalitetu. Moguće je da je ova grupa ljudi na taj lokalitet došla kako bi uradili nešto specifično. Sam kremen potječe sa lokalita udaljenog 20 km od Jebel Irhoud, a paleoklimatski podaci pokazuju kako je ovo područje prije 300 000 godina bilo vlažnije i šumovitije, sa mnoštvo divljači, poput zebra i gazela. Dakle, ovi ljudi su, vrlo moguće, prešli put kako bi došli u lov. 

Važno je naglasiti da ovo ne znači da je porijeklo Homo sapiensa iz Maroka, nego da je naša vrsta postojala prije 300 000 godina i da su bili nomadi raštrkani po području Afrike i Bliskog istoka. Nedavno su pronađeni ostaci otprilike iste starosti i u Izraelu.