Opasnost klimatskih promjena je stvarna

Izvor: NASA

Kada je 9.5.2013. godine, usred nestvarnog i zastrašujuće lijepog pejsaža područja Mauna Loa vulkana, mjerna stanica National Oceanic and Atmospheric Administration (Nacionalna oceanska atmosferska administracija, NOAA) zabilježila nevjerovatnih 400 ppm (ppm je milioniti dio nečega) ugljendioksida u atmosferi, to je označilo da je čovječanstvo prešlo jedan simboličan i vrlo opasan prag. 

Kada se počelo ozbiljnije pričati o klimatskim promjenama, 1984. godine, udio ugljendioksida u atmosferi je iznosio 340ppm. Nije Mauna Loa jedina mjerna stanica. Ali, mjerenja sa Mauna Loa imaju vrlo specifičan značaj-ova mjerna stanica mjeri spomenuti parametar još od 1958.g, što je najduži kontinuitet mjerenja koncentracije ugljendioksida te tako daje i najviše statističkih relevantnih podataka.

Međutim, naši udžbenici koji obrađuju tematiku klimatskih promjena i sastava atmosfere za osnovne i srednje škole ne koriste najnovije podatke o koncentraciji ugljendioksida. Kada se uči sastav zraka, redovno se nailazi na podatak kako je procenat ugljendioksida oko 0.03% ili 300 ppm. Ova koncentracija ugljendioksida je aktuelan podatak ako govorimo o periodu prije nekih 50 godina. 

Prema NASA-inim podacima, to je nivo ugljendioksida u atmosferi izmjeren 1950. U posljednjih 400 000 godina nivo ugljendioksida nikada nije bio ovako visok te je svega dva puta u toku tog perioda bio na nivou od oko 0.03%. U 19. vijeku, koncentracija ugljendioksida u atmosferi  je iznosila oko 290 ppm.  2021. izmjerene vrijednosti ugljičnog dioksida iznose 419 ppm. 

Šta ovo znači za nas, male i obične građane, zabavljene praćenjem mjesnih ideologija? Šta to znači u svijetu koji se bori sa posljedicama ekonomske krize, dugova i rastućih ekstremnih političkih struja? Vrlo je simbolično da je ova vrijednost, neka vrsta nevidljivog praga koji nismo smjeli preći, izmjerena upravo na Dan pobjede nad fašizmom. Ovaj asocijativni spoj nespojivog bi nas trebao podsjetiti koliko smo prolazni i koliko je svaka pobjeda tek mala iluzija.

Jedan ne tako komplikovan račun nam može iscrtati eksponencijalnu krivu rasta ljudske populacije, koja prognozira da bi sa sadašnjom godišnjom stopom rasta populacije od oko 1.1%  za 780 godina gustoća naseljenosti na planeti  iznosila 1 stanovnik po kvadratnom metru i da bi sve preko toga značilo da je biomasa ljudske vrste premašila masu planete Zemlje. 

Naravno, ovo nije moguće, jer bismo mnogo prije toga iscrpili sve resurse planete, poubijali se zbog gladi i žeđi, a, kako vidimo, i od nedostatka kisika tj. previše ugljendioksida. Realno je očekivati da će u periodu 2050. – 2060. na Zemlji živjeti oko 9.5 milijardi stanovnika. Naučnici koji se bave problematikom klimatskih promjena smatraju da bi sve ovo moglo voditi u nove oružane sukobe.

400 ppm ugljendioksida naša planeta nije osjetila već milionima godina, tačnije, proračuni kažu da je isto toliko vrijednost iznosila prije 3 miliona godina. No, u decembru 2016. zvaničan podatak kaže da je koncentracija ugljendioksida 404.48 ppm. Ljudska aktivnost, prije svega korištenje fosilnih goriva,  ubrzava klimatske promjene i to 170X brže nego prirodni izvori, poput vulkana, velikih požara uzrokovanih prirodnih katastrofama i slično. 

Posljedica ovog povećanja koncentracije ugljendioksida i zagrijavanja jeste i povećanje nivoa mora, ponajviše zbog topljenja polarnih kapa. Međutim, o tome se kod nas malo priča, jer mislimo da nas se ovo ne tiče, da smo daleko od mora i da je to nečija tuđa briga. Također, još uvijek se, vrlo pogrešno, često koristi i termin “globalno zagrijavanje” umjesto termina “klimatske promjene” koji treba naglasiti da promjene u koncentraciji stakleničkih plinova ne moraju nužno dovesti do suša u svim dijelovima svijeta, nego da mogu dovesti i do drugih nepredvidivih posljedica: poplave, uragani i sniježne oluje samo su neki od efekata klimatskih promjena. 

U velikoj opasnosti usljed posljedica klimatskih promjena su neke male otočke zemlje za srednjim ili niskim bruto nacionalnim dohotkom, koje bi, zbog porasta nivoa oceana, mogle biti izbrisane sa lica zemlje. 

U te zemlje spadaju Maldivi, Sejšeli, Solomonova ostva i Kiribati. Zabilježeno je da se nivo oceana u području Solomonovih ostrva popeo za 7 mm od 1994. S druge strane, postoji i niz zemalja poput Etiopije koje bi mogle biti pogođene jakim sušama i glađu usljed klimatskih promjena. Zemlje koje su usljed klimatskih promjena najugroženiji, proizvode i najmanje emsija stakleničkih plinova. Prema podacima iz 2015. godine, najveći producenti emisija ugljendioksida su Kina (29.5%), SAD (14.3%), EU (9.6%), Indija (6.8), Rusija (4.9%) i Japan (3.1%).

Međutim, tu nije kraj: usljed svega ovoga bi moglo doći do velikih egzodusa stanovništva, ali i pojave epidemija što bi negativno odrazilo na ekonomske parametre, kako one lokalne, tako i globalne.

Ipak, uprkos tome što je postignut Pariski dogovor (franc. Accord de Paris), čije je cilj bio zadržati globalni porast temperature ispod 2^oC, napori u obuzdavanju klimatskih promjena su dovedeni u opasnost, naročito ovim novim potezom američkog predsjednika Donalda Trumpa, kada je jučer izjavio da se SAD povlače iz Pariskog dogovora. 

Time su SAD tada postale jedna od 3 zemlje koje nisu dužne poštovati ovaj dogovor, uz Nikaragvu i Siriju. Ignorancija, odbijanje prihvatanja naučnih dokaza i taština bi mogle anulirati sve dosad postignute sporazume o klimatskim promjenama te dovesti stotine miliona ljudi u opasnost. Nažalost, u eri civilizacije koja je još uvijek ovisna o fosilnim gorivima, ovo je vrlo moguć scenario. Za sada Bidenova administracija je uspjela vratiti SAD na rutu borbe protiv klimatskih promjena.

Naučnici predviđaju kako će djeca rođena 2020. godine doživjeti dvostruko do sedmostruko povećanje ekstremnih vremenskih događaja u poređenju s ljudima rođenima 1960. godine, prema sadašnjim obećanjima klimatske politike.

Veoma naporan COP26 2021. donio je neke dogovore, ali su oni daleko o idealnih. Tada je postignu Sporazum o klimi i svih 197 članica Ujedinjenih nacija su ga potpisale, uprkos velikoj rezervi i razočarenju koje su mnogi izrazili za tekst Sporazuma. Indija i Kina zatražile su ključnu promjenu sporazuma u posljednjem trenutku, pozivajući na ,,postupno smanjenje", a ne ,,postepeno ukidanje" energije iz uglja. Samit UN o klimatskim promjena u Glasgowu, COP26 se smatra ključnim momentom u pokušaju da se zaustavi povećanje temperature na Zemlji na 1,5C i ograniče najgori uticaji klimatskih promjena.