Receptori okusa za vodu

Vodu u čistom stanju obično opisujemo kao tvar bez boje, mirisa i okusa, međutim, prema novim istraživanjima koja je radio Yuki Oka sa Kalifornija instituta za tehnologiju u Pasadeni, sisari imaju na jeziku imaju receptore za okus vode. U radu objavljenom u Nature Neuroscience pod nazivom „The cellular mechanism for water detection in the mammalian taste system“, naučnici su demonstrirali postojanje staničnih mehanizama koji sisarima omogućavaju da osjete okus vode tako što miševima davali dejoniziranu vodu pri čemu su određeni nervi davali signal podražaja.

Sam osjećaj „okusa vode“ izgleda da je tijesno povezan sa receptorima za kiselo i nervni završeci reaguju na promjenu pH vrijednosti pljuvačke. Do ove promjene dolazi usljed razrjeđivanja pljuvačke vodom. Tim naučnika je stvorio miševe modifikovanog genoma pomoću optogenetičke tehnologije, pri čemu su receptori za kiselo promijenjeni tako da budu osjetljivi na svjetlo. Kada su bili izloženi svjetlu, ovi miševi su, ukoliko im je  prije toga voda bila uskraćena, neprestano pokušavali piti vodu čak i iz praznog rezervoara za vodu, što znači da aktivacija ovih stanica na jeziku podstiče životinje da piju kada su žedne. Međutim, miševi koji nisu imali ove receptore nisu mogli razlikovati ulje od vode, čak iako su veoma žedni, što sugerira da su ovi receptori zaduženi da životinje osjete kako je ono što piju voda.

Također, sve ovo znači da postoje  „do sada nepoznati "okidači“ koji iniciraju pijenje vode, pored baroreceptora, i ako je bar jedan od ovih puteva oštećen i genetički izmijenjen životinja neće moći adekvatno utoliti žeđ.