Da li je neophodno označavati sa GMO meso, jaja, mlijeko i mliječne proizvode koji su dobiveni od životinja tovljenih hranom koja sadrži GMO?

Sasvim je razumljivo da se ljudi boje nepoznatog. Tako je i sa GMO. Jednostavno, ljudi nemaju povjerenja prema GMO. Bez obzira što genetički modificirani organizmi proizvode insulin i vakcine, kada se dođe na pitanje hrane koja sadrži GMO ili se dobija iz GMO, građani su nepovjerljivi i obično izjavljuju da ne bi jeli tu hranu.
U našoj zemlji je na snazi moratorijum na GMO, što znači da se hrana kontroliše i sadržaj koji je GMO (ima stranu DNK, ubačenu tehnologijom rekombinantne DNK) ne smije prelaziti 0.9%. Danas skoro svi proizvodi, osim onih koji su strogo označeni kao organski (bar tako mislimo) sadrže nešto što je porijeklom iz GMO - recimo kukuruzni sirup iz GMO kukuruza, lecitin iz GMO soje i sl. Većina čokoladica, pahuljica za doručak, keksa, kolača ima nešto iz GMO. Međutim s obzirom da je lecitin mast, a šećer je - pa šećer, sojino ulje je - ulje - ovi proizvodi imaju DNK u zanemarljivim količinama te je teško dokazati da se radi o GMO/proizvodima iz GMO. Možemo dokazati da li je sojino brašno GMO ili nije, ali lecitin jako teško ako je prečišćen. Jednostavno - nemamo pomoću čega dokazati.
Vrlo malo GMO produkata na police radnji dolaze kao cijeli proizvodi (primjer toga je Arctic apple), dok mnogo češće imamo proizvode koji sadrže neku komponentu dobivenu iz GMO.
Vrlo malo GMO produkata na police radnji dolaze kao cijeli proizvodi (primjer toga je Arctic apple), dok mnogo češće imamo proizvode koji sadrže neku komponentu dobivenu iz GMO.
Također, postoje sirevi koji su usireni pomoću enzima koji je dobiven od GMO (kvasca recimo). Ni tu ne možemo ništa dokazati jer je enzim prečišćen i ne sadrži DNK. Enzimi spadaju u proteine, a ne u nukleinske kiseline.
Treća stvar jeste problematika mesa, mlijeka, mliječnih proizvoda i jaja dobivenih od stoke i živine koja se hranila hranom koja sadrži GMO soju. U našoj zemlji postoji težnja lobiranja da se ovakvi proizvodi označe, međutim, da li je to moguće?
Nisam ekspert za stočnu hranu, ali znam da bi tu trebalo biti kukuruza soje i raznih dodataka. Evo primjera sastava stočne hrane za telad:
kukuruz, sojina sačma, termički obrađena soja, pšenične posije, pšenica, ječam, repin rezanac, vapnenac, monokalcij-fosfat, dekstroza, morska sol, premiks, vezivo, manganski oligosaharid, aroma.
Ovo je sastav hrane za krave muzare:
pšenično krmno brašno, kukuruz, suncokret sačma, pšenica, repin rezanac, sojina sačma, vapnenac, sol, monokalcij fosfat, premiks, magnezij-oksid, aroma, adsorbent mikotoksina.
A ovo za piliće:
kukuruz, sojina sačma, pšenica, termički obrađena soja (tostirano zrno soje), krmni kvasac, kukuruzni gluten, kalcij karbonat, biljno ulje, kalcij, monokalcij fosfat, natrij klorid, premiks, natrij-bikarbona. (Sve prema TSH katalogu, Belje)
Ako stoka ili živina pojedu hranu koja sadrži GMO kukuruz i soju, sve to će se razložiti u probavnom sistemu tih životinja. Proteini se razlažu na aminokiseline, masti na masne kiseline i glicerol, šećeri na ugljendioksid u disanju, a nukleinske kiseline na nukleotide. Onda se te male molekule dalje u anaboličkim procesima spajaju i daju nove molekule - DNK životinje koja je to pojela, masti, proteine. Konkretno za DNK, to znači da ako je rekombinirana sekvenca u hrani postojala, više je nema u tkivu životinje, ona je reciklirana i postala je nešto novo. Dakle, mi ne možemo dokaziti da li je neka životinja jela ili nije GMO kukuruz ili soju. Jedino da kod svake krave i svakog pileta, teleta, svinje, stoji po jedan inspektor i zapisuje šta je životinja pojela ili nije pojela.
Etiketiranje GMO ili non-GMO je samo dodatni nepotrebni trošak, ali ako se zahtijeva ovakva mjera, onda se može zahtijevati samo na onim proizvodima gdje to ima smisla i gdje se može potvrditi ili opovrgnuti laboratorijskim ispitivanjima.
Nisam ekspert za stočnu hranu, ali znam da bi tu trebalo biti kukuruza soje i raznih dodataka. Evo primjera sastava stočne hrane za telad:
kukuruz, sojina sačma, termički obrađena soja, pšenične posije, pšenica, ječam, repin rezanac, vapnenac, monokalcij-fosfat, dekstroza, morska sol, premiks, vezivo, manganski oligosaharid, aroma.
Ovo je sastav hrane za krave muzare:
pšenično krmno brašno, kukuruz, suncokret sačma, pšenica, repin rezanac, sojina sačma, vapnenac, sol, monokalcij fosfat, premiks, magnezij-oksid, aroma, adsorbent mikotoksina.
A ovo za piliće:
kukuruz, sojina sačma, pšenica, termički obrađena soja (tostirano zrno soje), krmni kvasac, kukuruzni gluten, kalcij karbonat, biljno ulje, kalcij, monokalcij fosfat, natrij klorid, premiks, natrij-bikarbona. (Sve prema TSH katalogu, Belje)
Ako stoka ili živina pojedu hranu koja sadrži GMO kukuruz i soju, sve to će se razložiti u probavnom sistemu tih životinja. Proteini se razlažu na aminokiseline, masti na masne kiseline i glicerol, šećeri na ugljendioksid u disanju, a nukleinske kiseline na nukleotide. Onda se te male molekule dalje u anaboličkim procesima spajaju i daju nove molekule - DNK životinje koja je to pojela, masti, proteine. Konkretno za DNK, to znači da ako je rekombinirana sekvenca u hrani postojala, više je nema u tkivu životinje, ona je reciklirana i postala je nešto novo. Dakle, mi ne možemo dokaziti da li je neka životinja jela ili nije GMO kukuruz ili soju. Jedino da kod svake krave i svakog pileta, teleta, svinje, stoji po jedan inspektor i zapisuje šta je životinja pojela ili nije pojela.
Etiketiranje GMO ili non-GMO je samo dodatni nepotrebni trošak, ali ako se zahtijeva ovakva mjera, onda se može zahtijevati samo na onim proizvodima gdje to ima smisla i gdje se može potvrditi ili opovrgnuti laboratorijskim ispitivanjima.
Primjedbe
Objavi komentar