Nova analiza podataka o eksploziji u Černobilu

Prema radu objavljenom sredinom novembra u stručnom časopisu Nuclear Technology, pod naslovom „A Nuclear Jet at Chernobyl Around 21:23:45 UTC on April 25, 1986“, reaktor 4 nuklearnog postrojenja u Černobilu nije uništen u eksploziji pogona za paru, nego u nuklearnoj eksploziji. Naime, dugo je vladalo mišljenje da je uzrok katastrofe bila eksplozija ne-nuklearne prirode, a da se najveći dio štetne radijacije oslobodio u požaru nakon eksplozije. Ovaj nuklearni požar trajao je 10 dana, a oslobodio je oko 400 puta više radijacije nego atomska bomba bačena na Hirošimu. Kišni radioaktivni oblaci prešli su preko dijelova Ukrajine, Bjelorusije i jugozapada Rusije. Oblaci radioaktivne prašine zaustavili su se tek nad područjem Skandinavije. 

Međutim, analiza podataka Švedske odbrambene agencije, koju su proveli Švedski meteorološki i hidrološki institut te Univerzitet u Stockholmu, dovela je do stvaranja nove hipoteze – da je inicijana eksplozija, prva od dvije zabilježene, bila ekplozija nuklearne fisije. Druga eksplozija, koja se odigrala tri sekunde poslije, bila je eksplozija pare.

U originalnoj studiji katastrofe, koju je sproveo Radijski institut V.G. Hlopina, pokazano je prisustvo izotopa ksenona iznad grada Čerepoveca, sjeverno od Moskve. Nova, švedska studija, tvrdi da je porijeklo ovih izotopa nuklearna reakcija jer su ovi izotopi mogli doći dako daleko, od Černobila do Čerepoveca, samo ako je inicijalna koncentracija tih izotopa bila signifikantno viša, a to se moglo desiti samo usljed nukelarne eksplozije. Ova studija također tvrdi kako se u eksploziji pare ne bi stvorilo toliko toplote koja bi istopila 2 metra debeo pod ispod nuklearne jezgre, a upravo to se dogodilo u eksploziji.

Do katastrofe je došlo zbog grešaka u dizajnu reaktora broj 4 te zbog nestručnog vođenja eksperimenta u kojem se trebalo ispitati mogu li turbine nastaviti s proizvodnjom električne energije ukoliko dođe do gašenja vanjskog napajanja i osigurati dovoljno energije za održavanje sistema hlađenja reaktora dok se ne uključe agregati.

U ovoj katastrofi, koja se dogodila 25./26. aprila 1986. u 1 sat i 23 minuta po lokalnom vremenu, poginulo je 30 ljudi, od inducirane radijacije umrlo je 134 ljudi u kratkom vremenskom roku,  dok je broj smrtnih slučajeva nakon nesreće visoko spekulativan i kreće se od 4000 (WHO) do čak 200 000 Greenpeace, a broj stvarnih žrtava se i danas broji. Studija  Iana Fairliea i Davida Sumnera iz 2006. procjenjuje da se radi o broju između 30 000 i 60 000 ljudi. Oko 5 miliona ljudi osjetilo je posljedice ove katastrofe.

Ovo je pregled različitih procjena o broju smrtnih slučajeva nakon katastrofe (izvor - Our world in data):