Jezero ispod površine Marsa?

Mars je u popularnoj kulturi odavno simbol za vanzemaljski život, a odnedavno o njemu razmišljamo i kao o „Zemlji 2“ zbog ideja o terifikaciji i naseljavanju ove planete. Međutim, život kakav mi poznajemo nije moguć bez vode i stoga su istraživanja Marsa, pogotovo ona astrobiološke prirode, fokusirana na potragu za vodom. Ova potraga traje već nekoliko decenija.

Hidrologija našeg susjeda, Marsa, još je nedovoljno shvaćena. Naučnici već decenijama pokušavaju pronaći uvjerljive dokaza da na „crvenoj planeti“ voda postoji u nekom obliku, ali, često se ispostavi da ta voda nije u obliku u kakvom se nalazi na Zemlji, dostupna živim organizmima. Još je 1987.  Stephen Clifford sa Planetary Science Institute predložio hipotezu o postojanje tekuće vode na Marsu. Međutim, sad smo dobili najuvjerljiviji dokaz da vode, doduše ispod površine planete i najvjerovatnije veoma slane, na Marsu ipak ima.

Upravo je otkriveno kako ispod južne polarne kape Marsa, ispod područja nazvanog Planum Australe („Južna dolina“) postoji jezero tekuće vode. Jezero je otkriveno pomoću radarskog instrumenta MARSIS (Mars Advanced Radar for Subsurface and Ionosphere Sounding) na letjelici Mars Express Evropske svemirske agencije (ESA). Radar je skupljao podatke u periodu maj 2012 – decembar 2015.

Ovo je jedno od možda najuzbudljivijih otkrića u toku ove godine, jer će radikalno izmijeniti način na koji naučnici promišljaju o Marsu. Naime, znamo da je Mars nekada, prije nekoliko milijardi godina bio planeta sa tekućom vodom te da je možda mogao podržati život. O postojanju vode na Marsu svjedoče bezbrojni kanjoni koje je formirala voda te dna nekadašnjih jezera. Međutim, sadašnji uslovi na ovoj planeti – niska temperatura i nizak pritisak, onemogućavaju postojanje tekuće vode na površini.

Jezero o kojem govorimo otkriveno je radarskim skeniranjem pomoću niskih frekvencija pri kojem su se pokazala područja gdje je izmjerena dijelektrična permitivnost koja odgovara permitivnosti vode. Dijelektrična permitivnost je zapravo mjera toga kako elektromagnetni talas, poput onog talasa koji emituje radar, prolazi kroz određenu sredinu. Roberto Orosei, objašnjavajući princip pomoću kojeg su naučnici pokazali da postoji podzemno jezero, naglašava kako se na Zemlji područja jače refleksije na radaru obično tumače postojanjem vode ispod površine. 

Naučnici pretpostavljaju da se jezero nalazi ispod južnog pola Marsa 

Samo jezero se nalazi na dubini od oko 1.5 km ispod površine Marsa, i, prema riječima prof. Roberta Oroseia sa Italijanskog nacionalnog instituta za astrofiziku u Bolonji, ne radi se o velikom jezeru. Prema procjenama naučnika, jezero ima površinu od oko 20 kvadratnih kilometara, a nije jasno koliko bi moglo biti duboko. Govori se o dubini od oko 1m.

Temperature u ovom području su niske (čak -30^oC) i da bi voda bila u tekućem stanju, vjerovatno u njoj ima dosta otopljenih soli, što, opet, znači da nije povoljna za život.

Rad o ovom otkriću objavljen je 25. jula 2018. u časopisu Science pod naslovom "Radar evidence of subglacial liquid water on Mars". 

Ipak, kako život kakav mi znamo ovisi o postojanju vode, tako naučnici, posebno astrobiolozi traže dokaze postojanja vode na drugim nebeskim tijelima - to bit one poznate NASA-ine mantre "follow the water". Nije, naravno isključeno da bi se negdje neki oblik života mogao razviti i bez vode, ali takav život mi ne poznajemo i nemoguće nam je tražiti znakove takvih oblika života. 

Dakle, nalaz italijanskog tima bi mogao biti prvi nalaz slobodne vode na četvrtoj planeti od Sunca. Da bi se direktno dokazalo postojanje slanog jezera, bilo bi potrebno poslati robota koji bi u zoni identifikacije jezera probušio 1.5 km leda, a takav zahvat trenutno nije moguć. Ipak, ako ništa drugo, naučnici sada znaju na koje područje treba fokusirati istraživanja.

Također, ako bi i postojali organizmi koji mogu podnijeti veliku količinu rastvorenih soli u vodi, oni bi u ovom subglacijalnom jezeru bili zaštićeni od radijacije koja postoji na Marsu usljed toga što je planeta izgubila magnetno polje. Kako znamo da i na Zemlji postoje organizmi koji žive u ekstremnim uslovima, ni postojanje ovakvih mikroorganizama na Marsu ne treba sasvim odbaciti kao mogućnost.