Uzroci "Velikog umiranja": kada Zemlja duboko izdahne

Živi svijet na Zemlji je prošao velike promjene i nekoliko velikih izumiranja, a naučnici i danas traže odgovore na to šta je tačno izazvalo ova izumiranja. 

Obično se govori o nekih pet masovnih izumiranja živog svijeta na Zemlji: ordovicijsko-silursko, kasno devonsko, permsko-trijasko, trijasko-jursko, kreda-paleogensko. Izumiranje koje se dogodilo prije nekih 252 miliona godina, na kraju Perma (permsko-trijasko izumiranje) je bilo jedno od najkatastrofalnijih, s obzirom da je tada sa lica Zemlje izbrisano oko 90-96% svih vrsta tj. oko 83% rodova. U ovom izumiranju su nestali i trilobiti, jedna od najuspješnijih skupina morskih artropoda. 

U radu objavljenom krajem avgusta 2018. u Nature Geoscience pod naslovom "End-Permian extinction amplified by plume-induced release of recycled lithospheric volatiles", naučnici iz Ujedinjenog Kraljevstva, SAD i Francuske iznose dokaze za to da je ovo, P-T izumiranje, bilo uzrokovano velikim oslobađanjem plinova iz dubine Zemljine kore. 

Prije 252 miliona godina došlo je oslobađanja ogromnih količina lave iz vulkana u području koje bi odgovaralo današnjem Sibiru kao i velike goličine volatilnih plinova, poput hlora i broma. Ovi plinovi su oštetili ozonski omotač, što je dovelo do prodora velike količine UV zraka i opasnog zračenja do Zemlje. 

Naučnici, predvođeni Michaelom W. Broadleyem, nisu utvrdili tačan izvor ovih plinova, ali su poredili stijene porijeklom iz Sibira koje su se formirale prije erupcije sa onima formiranim nakon erupcije te se pokazalo kako starije stijene sadrže količine hlora i broma u dovoljnom velikim koncentracijama da se vežu za ozon i tako ga oštete. Ove stijene i gasovi dolaze iz dubine Zemljine kore i takve, "zakopane" rezerve" volatilnih gasova imaju veliki potencijal da izazovu krize koje mogu dovesti do masovnih ekstinkcija.