Dim po dim do štetnih navika: nargila

U Sarajevu, i ne samo u Sarajevu, nego u gotovo svim gradovima Bosne i Hercegovine , vrlo je teško proći bilo kojom ulicom, čak i onim u naseljima, a da ne vidite neki tzv. „nargila-bar“, „shisha“ ili „hookah-bar“. Ponegdje ćete vidjeti ovakva mjesta nanizana jedna do drugih, sa privlačnim imenima, interijerima koji ili imitiraju istočnu tradiciju, odakle nargila i dolazi, ili uređena vrlo moderno. Dok se jedni nadaju da je ovo tek prolazna pomodnost, sve više i više ovakvih „barova“ se otvara i trendu se ne nazire kraj. Međutim, ova „zabava“ itetkako šteti zdravlju i razvoju mladih, čak više od običnih cigareta.

Nargila je naprava pomoću koje se može udisati duhanski dim, ili, još češće, aromatizirani duhanski dim, koji prolazi kroz vodu. Privlačnost vjerovatno leži upravo u postojanju velikog broja aroma, te je ovaj dim manje neugodan od dima cigareta. Također, nargila se dijeli, pa je to jedna vrsta socijalnog povezivanja, dijeljenja nečega (pa još nečega što roditelji ne odobravaju) sa nekim.

Ono što je interesantno u cijeloj priči jeste da na ovakvim mjestima možete vidjeti i skupine osnovnoškolaca. Prodaja i točenje alkohola su maloljetnicima zabranjeni, klasični duhanski proizvodi gotovo pa inkriminirani, naročito za ovu dobnu skupinu, ali nije neuobičajeno da se nargila barovi otvaraju u blizini škola i da ovdje tinejdžeri mogu doći i naručiti nargilu. Čini se da mlađe generacije tinejdžera smatraju „šišu“ nečim što je vrlo „cool“ i nastoje se tako dokazati u društvu, ili im je to način da prkose roditeljima koji im obično zabranjuju odlazak na ova mjesta te ih kažnjavaju ako ipak odu. Zapravo, kao da je zajednički odlazak u nargila-bar neka vrsta društvene inicijacije kod osnovnoškolaca i srednjoškolaca.

Šta trebamo znati o nargili? Da li je „šiša“ bezopasna zabava, pogodna za tinejdžere?

Među mladima, nažalost, vlada mišljenje kako je nargila manje opasna nego cigarete, jer dim prolazi kroz vodu.

Ipak, treba znati da voda ne uklanja sve, pa čak ni većinu toksičnih tvari. U preglednom članku urađenom na osnovu 24 studije, objavljenom 2010. godine u International Journal of Epidemiology  , pušenje nargile je signifikantno povezano sa povećanim rizikom obolijevanja od raka pluća, respiratornih bolesti, naročito bronhitisa, te bolesti zuba i desni. Također, ukoliko žena u trudnoći koristi nargilu, velika je vjerovatnoća da će beba imati ispodprosječnu težinu.

Naime, dim nargile, kao i svaki dim, sadrži niz toksičnih i iritirajućih supstanci poput policikličnih aromatskih ugljikovodika, ugljen monoksida, lako hlapljivih aldehida, pa čak i teških metala. Ove materije potječu ne samo od duhana, nego i od dodatih aroma, a često se upravo u ovim aromama nalaze tvari čiji je efekat po zdravlje daleko negativniji od samog duhana. Ipak, i duhan i aroma proizvode ugljen monoksid, jedinjenje koje se lako veže za hemoglobin u jedinjenje zvano karboksihemoglobin u našim crvenim krvnim zrncima i smanjuje kapacitet hemoglobina za transport kisika.  Svaki oblik pušenja i udisanja dima smanjuje snabdjevenost naših stanica kisikom što nas , u krajnjoj liniji, čini manje sposobnim za rad – imamo manje energije, manje koncentracije i manje snage. Voda u nargili ne eliminira ugljen monoksid.

Izlaganje sluznice usta i grla komponentama dima je vrlo usko povezano sa povećanjem rizika obolijevanja od raka usta i grla.

Oni koji koriste nargile, u sebe unose čak 2.5x više nikotina nego oni koji puše cigarete. Dok osoba, pušeći cigaretu, udahne dim oko 20-tak puta, pušeći nargilu to učini čak i oko 200 puta u toku sesije od nekih sat vremena.

Kratkoročni efekti pušenja nargile uglavnom su vezani uz trovanje ugljikovim monoksidom, a simptomi trovanja mogu varirati od blage mučnine i letargije do izražene mučnine sa povraćanjem, glavobolje i nesvjestice.

U dokumentu iz 2015. koji je izradila posebna grupa za proučavanje efekata nargile Svjetske zdravstvene organizacije (Word Health Organization, WHO) navodi se kako pušenje nargila izaziva povećanje onih markera koji upućuju na razvoj upalnih procesa u organizmu te do razvoja tumora koji prije nisu bili povezivani za pušenjem nargile, poput raka želuca i mokraćnog mjehura.

Međutim, sam dim, bilo kroz izravno udisanje, bilo putem mehanizma pasivnog pušenja, nije jedina opasnost kod upotrebe nargile. Dijeljenje nastavka za udisanje dima, što je prilično često, povećava rizik obolijevanja od zaraznih bolesti kakve su tuberkuloza, hepatitis C, mononukleoza i herpes. Obolijevanje od mononukleoze povećava rizik obolijevanja od multiple skleroze i reumatoidnog artritisa, dok virus hepatitisa oštećuje jetru.

Pušenje nargile, zbog prisustva nikotina, izaziva ovisnost i prilikom prestanka pušenja se javljaju simptomi krize te je često teško prekinuti ovaj običaj nakon dužeg perioda konzumacije