CRISPR: potencijalne terapije protiv COVID-19 i drugih virusnih infekcija

 

Osim vakcina, jedna od stvari koje bi bile jako korisne u borbi s virusom koji izaziva COVID-19 bilo bi i pronalaženje terapije. Razvoji terapija protiv ovog virusa uglavnom su išli u smjeru istraživanja postojećh supstanci ili stvaranja novih koje bi imale sposobnost onemogućavanja replikacija SARS-CoV-2 ili stvaranje terapija antitijelima, što je zapravo jedan širi oblik imunizacije. Međutim, jedan novi koncept terapija također pokazuje obećavajuće rezultate. Radi se o tehnologiji uređivanja gena zvanoj CRISPR, koja se već pokazala korisnom za testiranje na virus. 

U studiji, objavljenoj u Nature Communications pod naslovom "Reprogrammed CRISPR-Cas13b suppresses SARS-CoV-2 replication and circumvents its mutational escape through mismatch tolerance" pokazano je kako sistem CRISPR sekvence i pratećeg enzima koji ima sposobnost izrezati RNK (ili DNK) na nekom mjestu mogu utišati gen potreban virusu da se replicira.

Naučnici iz Australije, predvođeni s dr. Mohamedom Farehom sa Sir Peter MacCallum Odjela za onkologiju pri Univerzitetu Melburn su pomoću CRISPR-Cas13b sistema uspjeli utišati ključni gen za replikaciju virusa. Enzim iz ovog CRISPR sistema se vezuje za RNK i degradira onaj dio virusnog genoma koji je potreban za replikaciju. Drugim riječima - CRISPR terapija uništa virus.

The Clustered Regularly Interspaced Short Palindromic Repeats (CRISPR) Cas13 oblik su bakterijskog adaptivnog imuniteta koji potiskuje bakteriofagne RNK. Ovo je način na koji bakterije izbace, izrežu RNK virusa koji napadaju bakterije.  Poznatija inačica ovog sistema sekvence i enzima je „veliki brat“  CRISPR-Cas9, ali to nije jedini sistem i ima ih još dosta. Prethodna istraživanja pokazala su potencijal određenih Cas13  enzima da utišaju endogene i virusne RNK u stanicama sisavaca.

Treba napomenuti da ovaj sistem još nije testiran na ljudima u svrhu terapije nego je na RNK molkeulama pokazano kako djeluje, Još uvijek je dug put od ovog otkrića do njegove terapeutske primjene i zapravo koncept spada u domenu naučne fantastike još uvijek. Ideja je da osoba koja a testiranju bude pozitivna treba čim prije uzeti ovu terapiju kako bi se spriječilo umnažanje virusa i njegovo dospijevanje u  pluća gdje pravi najveću štetu.

Također, još jedna važna strana ove tehnologije je i to što bi koncept mogao biti primjenljiv i na neke druge viruse – HIV, ebolu, zika.