2015. u nauci, prvi dio


Kraj je godine, svi smo malo stariji, tersaviji i tako to, a portali su shvatili kako je vrijeme da se obrati pažnja i na vijesti iz nauke, pa sad svi trče da objave spiskove naučnih dostignuća 2015. godine. Do tada nikad nisu čuli za CRISPR/Cas 9 tehniku editivanja genoma, o kojoj QoS uporno piše od osnivanja, niti se se potrudili prenijeti neku vijesti iz nauke valjano...ali pred Novu godinu i naše portaldžinice vide kako se konj potkiva, pa i oni dignu nogu i prekopiraju članke.

Ova godina je svakako bila u znaku obilježavanja stogodišnjice od publikovanja Einsteinove Opšte teorije relativiteta (o čemu portalndžinice nisu mnogo znale, pa, sem par izuzetaka, nisu ni objavile tekstove koje slave ovaj događaj). Da ne duljimo - QoS je napravio seriju postova o Opštoj teorije relativiteta, sve sa vlastitom ilustracijom čika-Einsteina. Tekstove možete naći na linkovima ovdje, ovdje, ovdje (stvari koje ste krivo mislili o Einsteinu) i ovdje (kako GPS koristi teoriju relativiteta).


Jedan od efekata Opšte teorije relativiteta (tačnije, gravitacije) su i gravitacijske leće, a jedan od divnih posljedica ovog efekta jeste i čuveni "Space smiley", kojeg je NASA uslikala 10. februara 2015.

Space smiley Image:NASA



Naučnici su se bavili i onim što se nikako nije sviđalo Einsteinu u vlastitoj teoriji relativnosti - "spooky action at distance"  i pokazali su kako ove fantomske pojave stvarne. 


Ne zaboravimo da je 2015. bila i godina Marsa i Plutona. Zapravo, NASA je konačno potvrdila ono što se odavno pričalo - da na Marsu ima neke vode, samo su 27. septembra sazvali spektakularnu pres-konferenciju kako bi podigli pažnju javnosti i popularizirali nauku. Što se tiče Plutona, zvijezda je bio Alan Stern i program New Horizons - sonda koja je 14. jula prošla pored Plutona i dala do sada najbolje snimke ove patuljaste planete. Sonda je lansirana 2006. godine, a te iste godine, Pluton je "izbačen sa spiska planeta Sunčevog sistema.

Alan Stern, image NASA
                                  
                                

Akademska zajednica se uzburkala nakon što je jedan kineski naučnik upotrijebio nevijabilne ljudske embrije za istraživanje načina na koji se nova CRISpR/Cas 9 tehnika editovanja može upotrijebiti i da li je dovoljno precizna da se koristi na ljudima. Junjiu Huang je upotrijebio ljudske embrije, koje je dobio sa klinike za umjetnu oplodnju, a koji se ne bi mogli razviti jer su sadržavali jedan set hromosoma viška. 

Junjiu Huang, image via Nature magazine
                              

Huang je proučavao kako bi CRISPR tehnika mogla reparirati HBB gen koji je bio odgovoran za pojavu beta-talasemije. Ipak, zaključak studije je bio kako tehnika nije dovoljno uspješna (tek 34%, a potrebno je blizu 100%) te da izaziva neke promjene koje nisu predviđene tzv. "off-target" djelovanje. Ovaj rad je pokrenuo debatu u etičnosti upotrebe ljudskih embrija, te je grupa naučnika napisala i otvoreno pismo vezano za ovaj problem. Zaključak je da naše društvo i nauka još nisu spremni za ovakve korake i ovakve metode eksperimentisanja i liječenja. Moratorij na upotrebu ljudskih embrionalnih stanica i tkiva je izglasan 3. decembra ove godine.  Tek nekoliko laboratorija u svijetu ima pravo da radi na ljudskim embrijima i jedna naučnica je podnijela zahtjev da joj se dozvole eksperimenti na ovom materijalu.

Ovo je bila godina i novih materijala. Zhenan Bao je stvorila materijal koji može imitirati čulo dodira, za proteze. Ova kibernetička koža je inspirisana ljudskom kožom i načinom na koji prava koža i čulna tjelašca percipiraju pritisak. 

Zhenan Bao, image via Nature Magazine

Genetički modificirani organizmi su trijumfovali (još jednom) u maju 2015. kada je tim kojeg je predvodila Christine Smolke, nakon niza godina, uspio dobiti GMO pekarski kvasac koji sintetizira morfij. Već imamo GMO bakterije koje sintetiziraju humani insulin, pa zbog čega onda toliko buke oko kvasca koji "pravi" morfij? Pa jednostavno - insulin je protein, dakle, direktni je produkt gena ( tj. produkt DNK preko RNK), dok je morfij alkaloid i niti jedan gen ne kodira morfij, nego postoji niz gena koji kodiraju niz enzima (enzimi su proteini, nemojte to zaboraviti) koji, opet kataliziraju različite reakcije, a u kojima na kraju nastane morfij. Dakle, da bi se dobio GMO kvasac koji proizvodi morfij, potrebno je mnogo gena ubaciti u kvasac.

Christina Smolke, image Stanford Engineering
                                                            
U novembru FDA je dozvoli da se GMO losos nađe u supermarketima, ocijenivši da je meso ovog lososa iste hranljive vrijednosti kao i onaj ne-GMO te da nema opasnosti po zdravlje ljudi.

Naravno, još se mnogo stvari dogodilo ove godine, ali o tome u idućem postu, da vas ne zamorim.

Primjedbe

Popularni tekstovi

Frka oko Jablaničkog jezera

Kreacionizmi i inteligentni dizajn: infantilni pristup nauci kao "rješenje" za sva pitanja čovječanstva

O serološkim testovima na COVID-19 (prisustvo antitijela)