Spermatozoidi "pamte"

Muškarci, vaši spermići znaju da li ste debeli ili ne. Bar tako sugerira nova studija, objavljena u magazinu Cell metabolism. 

Prekomjerna tjelesna težina je poremećaj metabolizma, ali ova studija uspostavlja veze između utjecaja vanjskih faktora (u ovom slučaju debljine, koja je, ne zaboravimo, uslovljena okolinom) i epigenetičkog reprogramiranja.

Epigenetika je tema kojom se želim baviti u narednim postovima. Kako se kod nas na fakultetima ni ne spominje, tako ću morati dati poseban tekst o ovome. U osnovi, epigenetičke promjene DNK su one promjene u kojima se ne mijenjaju geni, nego način na koji je DNK upakovana - da li DNK kondenzirana ili opuštena, što utječe na ekspresiju gena. Kondenziranje ili opuštanje navoja DNK ovisi o tome da li je neki dio DNK metiliran, a metilacijom se reguliše da li je neki gen "uključen" ili "isključen". Ovoj studiji treba oprezno pristupiti, jer je uzorak mali, a ktomu još da prostite, veoma je teško proučavati epigenetičke markere te način na koji epigenetičke promjene u jajnoj stanici ili spermatozoidu utječu na razvoj.

Već postoji nekoliko studija koje pokazuju određene korelacije između postojanja epigenetičkih promjena u jajnoj stanici, te je Romain Barrès, sa University of Copenhagen, odlučio vidjeti postoje li potencijalne epigenetičke promjene i na spermatozoidima. Njegova studija je pokazala kako postoji oko 9000 gena sklonih metilaciji u ovisnosti od toga da li je muškarac vitak ili pretilan. Dosta ovih gena koji bi mogli biti pogođeni postojanjem stanja pretilosti, povezani su sa metabolizmom, kontrolom apetita i razvojem mozga.

Naravno, teško je procijeniti kako bi debljina oca mogla utjecati na potomstvo, ali, sudeći po ovome, mogla bi povezana sa povećanom rizikom da potomci imaju neki poremećaj iz autističnog spektra. Ovaj podatak iz studije je konzistentan sa drugim studijama koje su pokazale kako postoji korelacija između postojanja metilacija na određenim genima (epigenetičkih markera) kod očeva koji su imali jedno ili više djece sa autizmom.

Kako bi vidjeli da li gubitak težine mijenja epigenetiku stanica, naučnici su uzeli uzorke sperme od muškaraca koji su odlučili da urade operaciju želučanog bajpasa prije operacije  te sedmicu i godinu dana nakon operacije. Već nakon prve sedmice, pronašli su da je kod oko 1500 gena promijenjen epigenetički status u odnosu na markere pronađene dok su ovi muškarci bili pretili, što sugerira da se epigenetičke promjene veoma dinamične i da se neke od njih dešavaju veoma brzo. Nakon godinu dana oko 40% markera je promijenjeno (čitaj: "vraćeno u stanje kakvo je kod muškarca koji nije pretil").

Naravno, ova studija treba biti proširena, a njeni preliminarni zaključci učvršćeni ili pobijeni.