Moći ćemo osjetiti mirise jednim klikom na pretraživaču

Godine 1960. nešto se čudno dogodilo na projekciji jednog filma – jedan eksperiment je imao za cilj napraviti revoluciju u gledanju filmova. Film se zvao „Scent of Mystery“, bio je crna komedija-misterija, jednu od uloga je imala Elizabeth Taylor i...imao je miris. Sistem, kasnije nazvan „Smell-o-Vision“ se sastojao iz čak 30 bočica mirisa, uključujući miris hljeba, vina, duhana i breskvi, koje su se nalazile u sjedištima kino-dvorane. Bočice su bile poredane prema trenucima kada su se ti mirisi javljali u filmu i trebalo je da u tačno određeno vrijeme iglice probiju kapsulu i oslobode miris ispod sjedišta. 

Međutim, otpuštanja mirisa su kasnila, mirisi su se miješali, tehnologija nije bila tako napredna da kreira kvalitetne sintetske mirise niti da dirigira ovom mašinerijom, publici je bilo zlo od tolikih mirisa i cijeli projekat je propao. Danas, Smell-o-Vision je je jedan kuriozitet iz istorije filma.

Eh, sad, naučnici nisu odustali od ove ideje. Nakon što je napravljen Hackintosh - prvi kompjuter koji može raditi sa Apple  operativnim sistemom OS X, a da nije proizveden u Apple, inženjeri su postali uvjereni kako ništa nije nemoguće. Upravo je postojanje Hackintosha bila inspiracija grupi hemičara sa Instituta za materijale u gradu Experiment (Georgia) da naprave prototip nečega što evocira pokušaj stvaranja Smell-o-Vision: udružili su se sa inženjerima koji su stvorili Hackintosh te su u okvir monitora ugradili nanorezervoare koji nose nanočestice ispunjene nekim od osnovnih mirisnih estera i nekih drugih molekule koje imaju miris, poput amida. 

Nanorezervoari sadrže nanočestice sa esterima koji mirišu kao kruška, breksve, kafa, čokolada, rum, ali ima i supstanci neprijatnog mirisa kao što su  indol (fekalije) i kadaverin (lešina). Bit cijelog procesa je da ove nanočestice imaju prilično veliku relativnu povšinu jer imaju mnogo nanoulegnuća i ispupčenja, dok su volumenom veoma male - reda veličine nekoliko kubnih nanometara. To omogućava da vrlo malo molekula mirisne tvari izazove podražaj na olfaktornoj sluzokoži nosa te nije potrebno da nanorezervoari sadrže neki veliki volumen mirisne tvari. Lee Wayne, sa Instituta, kaže kako bi količina molekula sadržana u nanorezervoarima strateški inkorporiranim u okvir monitora mogla trajati minimalno 3 godine. 

Nanorezervoari odgovaraju na algoritam koji prepoznaje ključne riječi u browseru, poput "kafa", "čokolada", "voće" i onda aktivira odgovarajući nanorezervoar ili više njih.

Naučnici se nadaju kako će uskoro moći proizvoditi mirisne nanočestice tako precizno da možete osjetiti miris parfema kojeg naručujete preko e-bay.

Nadajmo se da neće proći puno vremena do trenutka kada ćete moći osjetiti mirise preko interneta i smartphonea.

Za sada....APRILILI!