Udžbenici i njihove mane, malo veće i neke male (ili kako je jegulja postala murina)

Ovo je jedan od onih postova koji će manje interesovati one koji na QoS dolaze zbog vijesti i komentara iz nauke, ali čak i ako spadate u ovu grupu posjetitelja, nađite vremena da pročitate i postove u kojima kritikuje udžbenike i nalazim propuste u udžbenicima fizike, hemije i biologije. 

U udžbeniku Biologija  za 7.  (Jasminka Halilović, Amela Begić i Rasima Tupkušić, Bosanska knjiga 2013.) razred nalijećem na ovu sliku:

Autori udžbenika su htjeli ispričati neke zanimljivosti o jegulji (Anguilla anguilla), naročito o ekologiji ove vrste, međutim priložena slika ne prikazuje jegulju, nego murinu (Muraena helena), ribu koja živi isključivo u morima i prilično se razlikuje od jegulje. Murine su one dvije ribe koje prate vješticu Ursulu u crtanom filmu Mala sirena:

Dakle, jegulja je ovo:

A murina ovo:

Ja znam da će neki od vas reći kako tražim dlaku u jajetu i kako djeci nije bitno koja je riba na slici te da djecu ne treba time preopterećavati. Ipak, udžbenik koji je prošao RECENZIJU ne bi smio imati ovakve propuste, ovakve intelektualne zijevove. Ko su ti recenzenti i kako oni pregledaju udžbenike? Ne znam. 

U istom udžbeniku je upotrijebljena nova riječ, a da nije objašnjena. Izolator.

Može zvučati neobično, ali djeca koja idu u 7. razred ne znaju šta je to izolator. Za većinu njih to je novi pojam. Fiziku su dobili tek u tom razredu i iz fizike ne rade toplotu da bi znali šta je izolator. Ovdje čak nije problem ni u udžbeniku, ni u djeci. Jednostavno, problem je u cijelom sistemu koji prekasno počinje sa pričom o nauci u školama i onda kada počne, radi to površno i nezainteresirano. Ne možemo računati da djeca znaju ovaj termin, ali s obzirom da se tako kasnu susretnu sa fizikom, treba računati sa tim da ne znaju i objasniti im kako je izolator u ovom slučaju tkivo koje štiti organizam od hladnoće tako što sporo i slabo odaje toplotu u vanjsku sredinu te tako toplotu zadržava u organizmu. 

Dakle, probleme u udžbenicima treba imenovati i kategorizirati: materijalne greške, pogrešna tumačenja, površna tumačenja, nepostojanje tumačenja, loša likovna i tehnička opremljenost, zeleno svjetlo recenzenata za nešto što nije smjelo proći, šturost, pogrešne slike - samo su neki od problema kojih se sad mogu sjetiti. Što se tiče nastavnih planova i programa, tu je definitivno problem prekasno uvođenje činjenica iz egzaktnih nauka - sedmi, osmi i deveti razred su već prestari da bi prvi put čuli za neke termine i činjenice, zatim tu je i to učenje od krova prema temeljima - praksa tjeranja učenika da uče neke komplikovane koncepte, a da im se nisu ispredavani osnovi koji su potrebni za razumijevanje tog kompleksnog koncepta te insistiranje na pukoj repeticiji informacija - nečemu što nauka nije i ne može biti.

Zašto se ovo ne bi moglo naučiti ranije? I zašto recenzenti udžbenika za promjenu ne bi mogli početi raditi svoj posao? Ne znam. Krhko je znanje.

P.S. Ovi tekstovi o manama udžbenika ne služe kako bih ja rekla kako mogu napisati bolji udžbenik, nego kako bi se jednog lijepog dana već postojeći udžbenici očistili ovakvih nedostataka i grešaka te se počelo konstruktivno razgovati o problemu nastave egzaktnih nauka u školama.