Fosilizirana jaja divovskog letećeg gmaza pričaju priču

U magazinu Science je objavljen vrlo zanimljiv rad koji baca nešto više svjetla na ponašanje pterosaurusa, vrste letećih gmazova koja je živjela prije oko 160 miliona godina. Preciznije, živjeli su u mezozoiku, prije 228 miliona - 66 miliona godina. 

Najpoznatiji rod unutar reda Pterosauria jeste Pterodacylus te se često ove izumrle životinje u filmovima i popularnoj literaturi i nazivaju pterodaktili. Međutim, pterodaktil je oznaka samo za jedan rod unutar reda Pterosauria. Još neki poznati rodivi su Sordes te Quetzalcoatlus, primjerice Quetzalcoatlus northropi. 

Još jedna od uobičajenih grešaka kada se govori o pterosaurima jeste i to da ih se naziva "letećim dinosaurima", međutim, tehnički, u dinosaure spadaju samo gmazovi iz grupa Saurischia i Ornithischia. Naime, trenutno važeći naučni konsenzus u taksonomiji izumrlih gmazova iz grupe dinosaura isključuje pterosauruse, ihtiosauruse i još neke. Pterosauri su najveća bća koja su letjela nebom. Neki od njih, primjerice spomenuti Quetzalcoatlus northropi, imale su raspon krila od 11m.

by Zhao Chuang

Rad, pod nazivom "Egg accumulation with 3D embryos provides insight into the life history of a pterosaur" opisano je otkriće oko 200 jaja pterosaurusa po imenu Hamipterus thianshanensis, koji je živio za vrijeme krede, prije otprilike 120 miliona godina. U pećini u Kini, u regionu pustinje Gobi pronađene su kosti i veliki broj fosiliziranih jaja ovog pterosaura.

Fosilizirana jaja pterosaura, Wang et al.

Pterosauri su nosili jaja mekane ljuske, sličnija jajima današnjih aligatora nego jajima ptica. Također, uočeno je da je ova vrsta preferirala gniježđenje uz rijeke i jezera. U 16 od ukupno 215 pronađenih fosiliziranih jaja pronađeni su i fosilizirani embriji te su naučnici, predvođeni Xiaolin Wang, napravili CT skenove tih ostataka. Pokazalo se da su embriji imali razvijenije noge od krila, što ukazuje na to da bi po izlijeganju puzali i trčali, baš kao što je slučaj sa današnjim pticama. Tek kada bi mladunci ojačali, onda bi bili spremni za letenje. Geološki kontekst - čak 4 sloja u kojima su pronađena jaja i jaja sa embrijima ukazuju na vraćanje istom mjestu gniježđenja. 

Naučnici koji su objavili spomenuti rad smatraju kako velik broj jaja u različitim fazama razvića (neka su bila pred izlijeganje, a neka tek skoro položena) ukazuju da je postojala neka vrsta vjernosti mjestu gnježđenja te da su parovi polagali jaja više puta na isto mjesto, baš kao što zapažamo kod nekih današnjih ptica, koje se vrećaju svojim starim gnijezdima (rode, orlovi, neke morske ptice).