Potencijal terapija matičnim stanicama u liječenju Parkinsonove bolesti

Shinya Yamanaka, Izvor: Twitter, Nobel Prize

Parkinsonova bolest je jedno degenerativno oboljenje centralnog nervnog sistema čiji uzroci još nisu sasvim jasni. Pogađa uglavnom motorne neurone te se prvi znaci bolesti očituju upravo na motorici: bolesnici imaju specifičan, „savijen“ položaj tijela prilikom hoda, a vrlo čest znak je i drhtanje ruku i glave, mada to nije glavni simptom. 

Bolest je progresivna i, u uznapredovalom stadiju, bolesnici pate od demencije. Jedan od ranih znakova bolesti je i promjena čula mirisa. Pokazalo se da je kod bolesnika sa ovom bolešću smanjeno lučenje dopamina, jednog neurotransmitera, molekule koja je uz niz drugih uloga, važna i u kontroli motorike. Smatra se da je jedan od glavnih uzroka ovog oboljenja gubitak stanica u centralnom nervnom sistemu koje luče dopamin, ali se zapravo malo zna o tome zašto se ovo dešava.

Nobelovac Shinya Yamanaka, "otac" induciranih pluripotentnih stanica (iPS) vodi Centar za iPS pri Univerzitetu u Kyotu koji će, uz Univerzitetsku bolnicu Kyoto, biti mjesto testiranja mogućnosti primjene induciranih pluripotetnih stanica u terapiji Parkinsonove bolesti.

Većina istraživanja Parkinsonove bolesti je skoncentrisana oko ovih stanica koje stvaraju dopamin. Kliničko ispitivanja Univerziteta u Kyotu će biti fokusirano na stvaranje stanica koje luče dopamin iz induciranih pluripotentnih stanica. Potom bi ove stanice trebale biti injicirane pacijentima direktno u putamen, dio mozga koji biva najviše pogođen degeneracijom uzrokovanom Parkinsonovom bolešću. Procedura injiciranja iPS podrazumijeva i to da bi hirurg morao pobušiti dvije male rupe sa strana lobanje pacijenta i kroz njih injicirati oko 5 miliona stanica dobijenih iz iPS, a koje mogu proizvoditi dopamin.

Tim Juna Takashija, neurohirurga sa Centra za istraživanje i primjenu iPS (Center for iPS Cell Research and Application – CiRA) pri Univerzitetu u Kyotu je prošle godine objavio kako su studije na majmunima pokazale signifikantno poboljšanje nakon terapije iPS.

Zanimljivo je da je CiRA razvila protokol u kojem neće koristiti diferencirane stanice samih pacijenta. U kliničkom istraživanju će pribjeći korištenju unaprijed formirane i organizirane zalihe stanica zdravih donora sa specifičnim tipovima stanica koje smanjuju rizik imunološke reakcije i odbacivanja.

(Ovo je dio mog teksta objavljenog na Glasu Amerike 2018.)