Sindrom iznenadne smrti u kolijevci: SIDS

Izgleda da su naučnici našli genetičke uzroke sindroma iznenadne dojenačke
smrti („smrt u kolijevci“) i nastoje još bolje shvatiti ovu rijetku, ali stravičnu
pojavu, najveći strah svakog roditelja. Izgleda da su neke bebe izložene većem
riziku za ovo, zbog toga što su rođene sa neurološkom osobinom koja, pod
određenim uslovima, može biti fatalna.
Iznenadna dojenačka smrt ili smrt u kolijevci (eng. Sudden Infant Death
Syndrome- SIDS) je pojava neobjašnjive smrti naizgled zdrave bebe, starosti do
godinu dana, usljed nekih nepravilnosti u radu srca i disanja. Ova pojave ne
uključuju smrti nastale usljed traumatskih događaja, a post mortem egzaminacija
ne može utvrditi toksikološke (trovanje) ili anatomske uzroke smrti.
Ove smrti se događaju bez svjedoka – roditelji obično nisu prisutni kada se
to desi i praktično nema ničega što bi roditelje upozorilo da nešto nije uredu.
Ovo je izuzetno tužno i teško iskustvo i naravno da predstavlja duboku traumu,
često praćenu osjećajem krivice i optuživanjem. Najčešće se dešava u toku sna,
sa pojavnošću češćom između ponoći i devet sati ujutro, a vrlo često dijete ne
plače niti na drugi način upozorava.
SIDS je češći kod djece čije su majke pušile u trudnoći te je pokazano kako
je kod beba čije su majke pušile čak „samo“ jednu cigaretu dnevno u trudnoći, rizik od SIDS udvostručen
Jedan od najznačajnijih faktora rizika je i način spavanja – pogotovo
spavanje na trbuhu te se nikako ne preporučuje ovaj položaj za bebe. U kampanji
zvanoj „Back to sleep“, savjetovano je da bebe trebaju spavati na leđima i rađena je edukacija roditelja kako bi se smanjila pojavnost SIDS.
I rođenje prije 39. sedmice trudnoće je jedan od faktora rizika. Bebe koje
su dojene imaju nešto manji rizik, dok one čiji roditelji piju alkohol, bebe
koje se zlostavljaju, tresu – imaju veći rizik. Osobe kod kojih je
repolarizacija srca produžena, odnosno pružen tzv. QT segment – najčešće kao
urođena srčana mana – također imaju veći rizik od iznenadne smrti. Ova pojava
spada u nasljedne poremećaje i može biti praćena gubitkom sluha.
Bilo je pokušaja povezivanja materijala od kojih se prave madraci u
krevetićima sa povećanim rizikom d SIDS, ali i pokušaja povezivanja vakcina sa
ovim događajem. Međutim, ustanovljeno je da vakcine smanjuju rizik od SIDS začak 50%. Prije nekoliko godina je utvrđeno da djeca sa disfunkcijom unutrašnjeg
uha također potpadaju u djecu izloženu većem riziku.
Kako je etiologija SIDS-a nejasna i nije jednoznačna, tako se naučnici
okreću istraživanju različitih potencijalnih uzroka. U preglednom tekstu
nedavno objavljenom u Trends in Neuroscience, autor Gordon F. Buchanan sugerira da u
ovim slučajevima postoji problem u dijelu mozga koji kontroliše disanje.
U slučaju smrti u snu, pogotovo smrti beba, dogodi se da se dišni kanali
blokiraju u toku sna, primjerice jastukom, pa čak i igračkom ili prekrivačem.
Međutim, odrasla soba bi u ovim slučajevima jednostavno promijenila položaj u
toku sna i oslobodila se blokade. To bi uradile i bebe, ali kod nekih beba taj
mehanizam ili nije dovoljno razvijen i osjetljiv ili se jednostavno taj refleks
ne dogodi.
Buchanan predlaže hipotezu kako kod ove djece receptori za serotonin u
mozgu ne rade kako treba. Ovi receptori zapravo osiguravaju da tijelo ima
optimalne nivoe kisika i ugljikovog dioksida i regulišu disanje. On smatra kako
osobe koje imaju veći rizik od gušenja i iznenadne smrti u snu imaju nešto
drugačiju neurološku strukturu koja je manje efikasna u prepoznavanju da nivo
ugljikovog dioksida u organizmu raste. Umjesto da se probude ili bar refleksno
promijene položaj tijela u snu, ove osobe nastavljaju spavati.
Buchanan je hipotezu fokusirao na nešto što se zove SUDEP – Sudden
Unexpected Death in Epilepsy, odnosno, iznenadna smrt osobe koja ima
epilepsiju, ali bi se, izgleda, mehanizam hipoteze mogao primijeniti i na SIDS.
SUDEP čini oko 7 - 17% svih uzroka smrti
osoba sa epilepsijom.
Pri tome, SUDEP nije posljedica epileptičnog napada i dešava se najčešće u
snu, usljed blokade disajnih puteva do koje dolazi bez jasnog i vidljivog
razloga.
Sve ovo bi moglo značiti da postoje još neke genetičke predispozicije tj.
varijante gena koje osobu dovode u veći rizik od SIDS ili SUDEP. Neki od
faktora rizika uključuju i deficijenciju MCAD, enzima važnog u razbijanju
lanaca masnih kiselina, uzrokovanu mutacijama na ACADM genu.
Drugi genetički faktori se odnose na određene varijacije gena važnih za
kontrolu kardijačnog ciklusa, pogotovo mutacije na nizu od preko 10 gena koje
mogu uzrokovati produženi QT period ciklusa. Također, mutacije na nekoliko gena
koje uzrokuju abnormalnu električnu aktivnost srčanog mišića, poznatu kao
Brugada sindrom, također su povezane sa povećanim rizikom za SIDS.
Tekst je prvo objavljen na Glas Amerike.
Primjedbe
Objavi komentar