Čudne stvari koje smo imali prilike slušati u posljednje vrijeme

U toku trenutne epidemije COVID-19, izazvane virusom SARS-CoV-2, čuli smo i čitali niz dezinformacija. Da stvar bude gora, čak i eksperti koji su pričali o ovome, nisu koristili pravilnu terminologiju. Prečesto smo mogli čuti kako se izgovara i piše „genetski“, umjesto „genetički“, iako smo ovdje više puta upozorili kako je ovaj termin potpuno besmislen i ne znači ono što oni koji ga koriste misle da znači.

Termin „genetski“ je pridjev na -ski koji dolazi od riječi „geneza“, u značenju „nastanak, nastajanje“, te ga nema smisla koristiti ukoliko govorimo o nečemu što se odnosi na nasljeđivanje osobina. Pridjev vezan za pojavu nasljeđivanja osobina treba glasiti „genetički“, jer dolazi od imenice „genetika“. Dakle, „genetički materijal“, „genetički modificirani organizmi“, „genetički testovi“ ili, pak „genetička metoda“. Sve ostalo je nesuvislo, pogrešno, ali se uporno koristi od grupa koje negiraju važnost biologije i biologa u društvu.

Također, potpuno je nepravilno izgovarati nazive nukleinskih kiselina, tih nositelja genetičke informacije kao er-en-a (RNA) ili de-en-a (DNA), jer takav izgovor, pa čak i pisanje, nisu puno smisleni u našem jeziku. Naime, moguće je napisati DNA ili RNA, pod uslovom da će se ti akronimi izgovoriti onako kako bi se izgovorili u engleskom jeziku, ali izgovoreni onako kako smo ovdje naveli, ne znače ama baš ništa. Neki idu logikom da je to prihvaćeno u cijelom svijetu te insistiraju na ovakvom izgovoru. 

Naime, DNA je skraćenica od deoxyribonucleic acid, a RNA od ribonucleic acid. Kod nas ni ne postoji mogućnost da riječ „kiselina“ imenujemo kao acid. Imamo termin „aciditet“, za kiselost, odnosno određenu vrijednost pH, ali riječ „acid“ nemamo i ona u jezicima koji se koriste u regionu ne znači ništa. U francuskom, nazim za DNK glasi „l'acide désoxyribonucléique“ i akronim je ADN. Kao što vidimo, Francuzi nisu preuzeli engleski akronim, nego su akronim napravili prema nazivu jedinjenja u svom jeziku. Suštinski, tako trebamo i mi. Sljedeći put kada vam neko kaže de-en-a, pravite se da ga/ju ne razumijete jer je takvim ljudima obično besmisleno išta objašnjavati. Ljudi jednostavno smatraju da, ako ovako izgovore naziv ove molekule ispadaju profinjeniji, pametniji, načitaniji, a upravo je suprotno – ispadaju nenačitani i nerazumni. Sve je više studenata koji ovako izgovaraju, što je nevjerovatno.

Ovdje se postavlja pitanje šta onda sa PCR (pi-si-ar)? Da li da ga zovemo LRP (lančana reakcija polimeraze)? Ovo nije loša ideja, ali ne smeta ni PCR. Jednostavno, DNK je relativno star naziv i kada ga već imamo, zašto ne insistirati na njemu, a PCR je nešto noviji. Također, problem su još neki alati i termin molekularne biologije i bioinženjerstva, kao SNPs, CRISPR i slični - mislim da ovdje ne bi imalo efekta insistirati na prevodima, radi se o praktično neprevodivim terminima - ostanimo na engleskim akronimima.

Zatim, tu je i uporno imenovanje virusa SARS-CoV-2 „koronavirus“, pa čak i vrlo nehajno u govoru različitih ljekara. Koronavirusi su grupa virusa, koja broji ok 40 humanih i životinjskih virusa, od kojih 7 inficira humane stanice. 4 od tih 7 izazivaju prehlade, ali nisu smrtonosni, dok su tri SARS-CoV-1, MERS i SARS-CoV-2 opasni.

Reći za SARS-CoV-2 da je „koronavirus“, ili da nije toliko opasan jer spada u koronaviruse, koji, obično izazivaju neke blage prehlade, namjerno je izvrtanje činjenica i fake news. Da pojednostavimo – reći to je isto što i reći da je tigar (Panthera tigris) bezopasna mačka, samo zato što spada u istu porodicu mačaka (Felidae), kao i kućna mačka (Felis domesticus).

Također, treba po n-ti put naglasiti kako se virus ne zove „COVID-19“ nego je to naziv bolesti koju on izaziva.

Zatim, ponovo svjedočimo potiskivanju biologije i unižavanju biologije od strane medicinara. Ovo se dešava konstantno, godinama i decenijama, usljed lažnog tumačenja kako je medicina sofisticiranija, dok se biologija predstavlja kao „niža nauka“. Čak smo imali priliku da vidimo kako medicinari tumače kako biolozi ne trebaju ništa govoriti o virusima ili epidemiji.

Kolege medicinare treba napomenuti da su ispali iz šinjela biologije te da je biologija bazična nauka, dok je medicina primijenjena nauka. Medicina je ta koja primjenjuje znanja biologije i bez biologije nije potpuna. Biolozi možda ne mogu biti hirurzi, ali praktično sve ono što dođe do medicine i ima upotrebnu vrijednost, uključujući i PCR uređaje, pomoću koji se testira na virus, dolazi i došlo je iz oblasti biologije.

Zapravo, medicina, iako je starija od biologije, nije ni postojala kao nauka dok nije došlo do saznanja iz fiziologije, anatomije, mikrobiologije (odatle su i one izreke da medicina nije nauka, što je naprosto netačno - medicina danas jeste nauka). Tek nakon tih spoznaja, koje su primarno biološke, medicina se mogla redefinisati kao „nauka“ jer je do ovih spoznaja bila samo određene disciplina ljudske djelatnosti koja nije mogla predviđati (recimo, mogućnost infekcije, razvoja bolesti), nego je pokušala suzbiti simptome nekog stanja na principu pokušaja i promašaja. Nauka se ne može zvati naukom ukoliko, bar u određenom procentu tačnosti, ne može predvidjeti neku pojavu. Današnja medicina, zasnovana na biologiji jeste nauka.