Zašto ne biste trebali jesti medvjeđe meso?

Malo ljudi je u prilici da zaista dođe do medvjeđeg mesa. Smatraju ga delicijom i specijalitetom, mada za to ne postoji niti jedan racionalan razlog. Kažu da ima poseban ukus, slatkast. Čudno...isto kažu kanibali za ljudsko meso.

Vjerovatno je potražnja medvjeđeg mesa uzrokovana nekim paganskim, primitivnim čarala-barala "mišljenjem" da onaj ko pojede ovo meso postaje "snažan kao medvjed".  To su ti ostaci animističkih vjera predaka i za njih u civilizovanom svijetu nema mjesta. No, nije stoga ni čudo kako raznorazni "alfamužjaci" trče da jedu ovo meso, kao da će ih to učiniti zgodnijim, pametnijim, poželjnijim i potentnijim. Uglavnom - jedu ga papci. 

Ali, osim mog ličnog mišljenja da samo papci jedu meso zaštićene plemenite životinje, krovnog predatora, idemo sagledati racionalne razloge zašto ne biste trebali jesti ovo meso.

Medvjed je divlja životinja, a divljač, pogotovo krovni predatori, jesu lijevak za sve moguće bolesti i toksine. Jasno je i da druga, biljojedna divljač može imati parazite i iskreno - svu divljači bi trebali izbjegavati - to nije delicija, nego nešto što biste trebali jesti samo u slučaju krajnje nužde. A ko već jede, eto, ćejf mu je - trebao bi dobro propitati porijeklo meso i da li ga je pregledao veterinar. Medvjed je još i svaštojed i nije im strano da pojedu lešinu. 

Naime, ukoliko je situacija oko porijekla mesa nejasna, rizikujete da dobijete trihinelozu. To je bolest izazvana oblim crvima (nematode) iz roda Trichinella. Najpoznatija je Trichinella spiralis, ali postoje i druge vrste, poput Trichinella britovi. Možete se zaraziti ako jedete nedovoljno termički obrađeno meso zaraženih životinja. Ne moraju samo divlje životinje biti zaražene - to mogu biti i domaće, a rizik se naročito odnosi na svinjsko meso i zato je potrebno da ovo meso dobro pregleda veterinar. Nakon inficiranja, larve ovog parazita putuju u mišić, izazivajući upalu i niz vrlo neprijatnih simptoma. 

Međutim, kakva je onda razlika u riziku od inficiranja između konzumacije mesa divljih životinja i domaće svinje? Pa jednostavno - radi se o tome da je po zakonu onaj ko prodaje, ili konzumira svinjsko meso iz domaće proizvodnje obavezan da se brine o zdravlju životinje, ali i da nakon klanja šalje uzorak na analizu veterinaru.

S mesom divljači je ponešto drugačija situacija - problem je u tome da li je životinja ulovljena legalno ili ilegalno. Pogotovo kod zaštićene divljači, kakav je medvjed, odstrel se radi po strogim pravilima. I u Hrvatskoj i u BiH smeđi medvjed je zaštićen, ali u BiH problem predstavljaju ingerencije - šta je ingerencija kantona, entiteta...onda ne možemo računati da se jedan medvjed kreće strogo u granicama jednog kantona ili entiteta, a nije baš usaglašena zaštita između različitih novoa vlasti.

Prema doktoratu dr. Vedada Škapura, veterinara s Poljoprirednom fakulteta Univerziteta Sarajevo, koji mi je on ljubazno proslijedio na uvid, na uzorku s kojim je on radio (n=21) učestalost infestacija s Trichinella britovi je iznosila 61.9%. Dakle, prema ovom uzorku oko 60% je mogućnost da jedete zaraženo meso. 

U Hrvatskoj se ne kaže džabe "zaštićen k'o lički medvjed" - mada i tamo imaju problema s krivolovom. Meso medvjeda je u Hrvatskoj dostupno, može se nabaviti u sezoni lova, ali još uvijek postoji mogućnost da životinja nije odstrijeljena legalno. Hrvatska ima i plan gospodarenja medvjedom i niz popratnih akata kojima se precizira gospodarenjem ovom vstom u svrhu lova - pa i pored toga ima krivolova.

"Meni je strano da bih jeo meso medvjeda. Međutim, barem u restoranima u Hrvatskoj, to je sve legalno i slijedi prihvaćenu proceduru", kaže mi u mailu Đuro Huber, profesor emeritus na Veterinarskom fakultetu Univerziteta Zagreb, jedan od najvećih regionalnih stručnjaka za krovne zvijeri, kakav je medvjed. 

U BiH se zbog zavrzlama sa zakonima, ingerencijama i slično otvara dosta široko polje malverzacija. Da biste odstrijelili medvjeda, potrebno je da imate dozvolu za to i potrebno je da država ima plan upravljanja ovim zaštićenim vrstama. Lov na medvjeda je zapranjen, ukoliko nije u pitanju odstrel. 

Odstrel nije baš jeftin i mora se znati koliko se individua godišnje može odstrijeliti. A da bi se to znalo - mora se znati kolika je populacija, koliko broji jedinki. E tu dolazi do raskola, jer se stručnjaci ne slažu oko toga koja se metoda treba primijeniti za brojanje, pa onda postoje i razlike u zakonskom okviru i metodama između entiteta, pa svašta nešto. Elem - zapravo se ne zna koliko medvjeda ima i koliko se smije na godišnjem nivou odstrijeliti. I tako je taj lov na medvjede u nekoj sivoj zoni legalnosti gdje svako može da radi šta hoće, a naročito onda ako ima neko jako društvo koje će sve to pokriti.

Ali - ako medvjed nije legalno ulovljen - to ga ni veterinar neće pregledati. 

Vi nikada niste sigurni koliko je to meso u sivoj zoni i kako je pregledano. U suštini - ako je dobro termički obrađeno ne bi trebao biti razloga za strah. Ali samo činjenica da se u mesu koje jedete možda nalaze skuhane larve parazita je degutantna. 

Također, za one kojima je to ćejf - medvjeđe meso treba zaslužiti. Radi se o predatoru s kojim većina nas nema šansu preživljavanja i ovakvu plemenitu zvijer bi zaslužio jesti samo onaj ko ju je ubio sam - i to ne snajperom na daljinu nego zaista pratio i lovio životinju. Ne baš Revenant style, ali red je ovoj životinji ukazati poštovanje. Nem ože neka šmizla i seoska varalica da jede medvjeđe meso...ne ide...

Kako rekoh - malo je onih koji bi to mogli, i zato zaobiđite medino meso. Neshvatljivo je da postoje ljudi koji misle "uh, vidi, nisam ovu životinju žvaknuo, idem je pojesti" i hvaliti se time. Jednostavno - primitivno je. Naručivanjem ovog mesa u restoranima zapravo činite da povećavate potražnju i da vlasnici restorana traže i nabavljaju još više medvjeđeg mesa jer im "ide", a to znači više odstrijeljenih (i možda krivolovljenih) meda.