GMO - uvod u uvod

Mislim da je vrijeme da progovorim nešto o genetički modificiranim organizmima. Ovaj post je ono što piše u njegovom naslovu - uvod u uvod. Ne mogu u jednom postu napisati sve jer je to i za mene i za one koji budu čitali previše i prenaporno. Provjerimo nekoliko činjenica o GMO.  Za početak, evo jedan moj TV prilog o njima i jedan nešto stariji tekst za Al Jazeera Balkans:

Produkcija: Fotoart Sarajevo

Nemam namjere pisati tekstove samo za one koji dijele moj stav i razumiju o čemu se radi kada govorimo o genetički modificiranim organizmima. Voljela bih da me čitaju i pljuju ako žele oni koji su protiv GMO.

DAKLE PRVO- NE "GENETSKI", NEGO "GENETIČKI" MODIFICIRANI / MODIFIKOVANI ORGANIZMI!

GMO su, kako je dr Durmić-Pašić u prethodnom videu objasnila, organizmi kod kojih je nasljedna informacija promijenjena na način koji je malo vjerovatan u prirodi. Ta mala vjerovatnoća dešavanja ovakve razmjene genetičke informacije je ono što laici čitaju kao "neprirodno". 

Genetički modificirana bakterija koja je proizvodila humani insulin je bio prvi genetički modificiran organizam koji je doživio komercijalizaciju. Time je riješena velika farmaceutska kriza, međutim, to je prošlo bez velikog odjeka u javnosti zato što takva genetički modificirana bakterija ne izlazi iz laboratorije te je klasični potrošač imao priliku vidjeti samo prednosti krajnjeg proizvoda. 

Genetički modificirani organizmi koji se danas nalaze na tržištu, uglavnom su usmjereni na kategoriju primarnih proizvođača. Nose osobine kao što su rezistencija na ciljani herbicid, rezistencija na insekte,  rezistencija na viruse i razne patogene te kombinovana rezistencija). 

Danas na svjetskom tržištu možemo naći nekih 120-130 genetički modificiranih varijanti. Međutim, sve te varijante se svode na relativno mali broj bioloških vrsta. Najčešće genetički modificirane vrste su  soja, kukuruz, uljana repica i pamuk. Postoje još neke genetički modificirane vrste, kao tikvice i papaja, ali one kao takve ne dolaze na naše tržište. Također, postoji i niz hortikulturnih sorti (ponajviše karanfili) koji su genetički modificirani.

 Bosna i Hercegovina od 2009. godine spada u red zemalja koje imaju vlastiti zakonodavni okvir , odnosno, zakon o genetički modificiranim organizmima Bosne i Hercegovine. Zakon koji je tada usvojen je u potpunosti usklađen sa Evropskim zakonskim okvirom o genetički modificiranim organizmima. Prema tom zakonskom okviru, i prema zakonu Bosne i Hercegovine, GMO nije zabranjen, ali postoji složena procedura, zakonski regulisana procedura za stavljanje na tržište bilo kojeg specifičnog slučaja transformacije, odnosno, pojedinačnog genetički modificiranog organizma. Ta procedura podrazumijeva procjenu rizika po zdravlje potrošača i prcjenu rizika po okoliš. Prije stavljanje bilo kojeg GMO na tržište, lice u prometu genetički modificiranim organizmima mora podnijeti zahtjev. Tak zahtjev prolazi kroz proceduru odobravanja i ta procedura  ne mora završiti odobrenjem, može završiti neodobrenjem. U tom slučaju genetički modificiran organizma ne može na tržište. Trenutno je stanje takvo da nije bilo podnešenih zahtjeva za stavljanje GMO na tržište, tako da nema ni izdatih odobrenja, Tehnički, u Bosni i Hercegovini je na snazi moratorij.

Onog momenta kada postoji dozvola za određeni specifični slučaj transformacije kao što je soja, onda na snagu stupa pravilo obilježavanja, dakle kada imamo dozvoljeni genetički modificirani organizam, možemo govoriti o obilježavanju jer tada se obilježava ukoliko je njegova koncentracija iznad 0.9% . Ispod 0.9% dozvoljenog GMO se NE OBILJEŽAVA. Dakle, pojavljuje se na tržištu neobilježen. To ne znači da je GMO-free, to samo znači da je to koncentracija koja se, zbog procesa prerade, transporta i tako dalje, ne može izbjeći.

Šta reći za non-GMO ili GMO mliječne proizvode? To da je neka mocarela "GMO-free" može značiti jedino da u svrhi sirenja nije korišteno sirište - po prirodi enzim vani himozin - koji je dobijen tehnikom rekombinantne DNK tj. iz genetički modifikovanog organizma. 

Na ovom mjestu treba napomentu da postoje termini "od GMO" i "iz GMO". "Iz GMO" bi značilo da neki modifovani organizam proizvede neku tvar npr. insulin ili himozin, dok "od GMO" znači da je taj organizma tj. neki njegov dio prisutan u proizvodu (recimo, sojino brašno od GMO soje).

U narodu postoje raznorazne metode kojima se prepoznaje da je sve GMO. To jednostavno nije moguće. Postoje jasno definisane molekularne tehnike na proteinskom nivou i na DNK nivou, pri čemu ove na proteinskom nivou nisu čak adekvatne za provođenje regulative. Dakle, jedine adekvatne metode za provođenje zakonskog okvira su DNK-bazirane metode i to Real-time bazirane metode visoke sofisticiranosti i preciznosti, kojima je određen prag detekcije, prag kvantifikacije i tako dalje. Znači, odokativna metoda ne  postoji, izuzev praćenja deklaracije, ukoliko na njoj postoji obilježeno. Znači to što vam je paradajz bljutav, sa koje strane curi sok na jagodi (btw, na tržištu nema GMO jagoda, uskoro će se pojaviti GMO Artic jeabuke, ali o tome drugom prilikom) nema nikakve veze sa genetičkim modifikovanjem. Kovanica "frankenfood" odraz je neznanja i straha.

Kad se povede riječ o štetnosti genetički modificiranih organizma (jer svi govore o štetnosti genetički modificiranih organizma) kao alternativa se spominje organska proizvodnja. Organska proizvodnja nije alternativa genetički modificiranim organizmima. Organska proizvodnja je alternativa i konvencionalnoj proizvodnji i genetički modificiranim organizmima i hidroponici. To je samo još jedan način da se proizvede hrana. 

(To be continued)