Sofia Vergara - slučaj zvani zaleđeni embriji

Jeste, ovu sam sliku stavila samo da zeznem- Joe Manganiello i Sofia Vergara

Jedna vijest je posljednjih par dana ujedinila high-profile medije, žutu štampu, ženske revije (vidjela sam u "Gloriji") i popular-science magazine. Kako napakostiti bivšoj ako vas ona napusti, raskine zaruke i ode sa sto puta boljim frajerom? Vrlo jednostavno-nađete razlog da je tužite.

Čovjek po imenu Nick Loeb (any bells ringing? Ikad čuli?) čija je najveća referenca to da je jedno vrijeme bio zaručnik Sofije Vergare, a da je sad njen ex, tuži Vergaru zbog zaleđenih embrija, koje su njih dvoje začeli nekad u novembru 2013. dok su još bili u vezi. Prema navodima medija, Loeb želi spriječiti Vergaru da uništi embrije sada kada je ona u vezi sa Joe Manganiellom, zvijezdom serije "True blood" i popratnom pojavom u filmu "Magic Mike". Loeb želi preuzeti starateljstvo nad oplođenim jajnim stanicama (oba embrija su ženskog spola), uzeti surogat-majku i postati sretni otac dvije curice. Također, izjavio je i kako "druga strana" (ne imenuju Vergaru) nije obavezna učestvovati u podizanju djece niti je dužna platiti odštetu.

Mislim da će ovo biti litispendencija (je li se to tako kaže?) godine, a možda i više. Volim ove naučno-popularne parnice, podsjete me na eru kada je bilo cool pratiti slučaj O.J. 

Koje to činjenice znamo o ovom slučaju?

Kao prvo, Sofia Vergara voli pojednostavljivati stvari, ili jednostavno, ima problema sa pravilnim odabirom riječi. U jednom intervjuu dok je još bila zaručena za Nicka (april 2013. za ABC) izjavila je kako je "zaledila par svojih jajnih stanica" kako bi "iskoristila dostignuća nauke". Također je istakla kako "ona već ima dijete",pa joj nije "hića", ali da je Nick tri godine mlađi od nje, nema iskustva sa očinstvom i da žarko želi djecu jer mu rolaze godine. To njeno temeljno šegačenje na račun plodnosti, biologije i andropauze će je, mislim, dobro koštati.

Od aprila 2013 do novembra 2013. mnogo toga se promijenilo i Nickovi spermići su obavili neki posao. 

Naime, da je Vergara zaledila samo svoje jajne stanice, onda bi ona i jedino ona bila u mogućnosti da odlučuje šta sa njima. Međutim, kako su neki Loebeovi spermići oplodili njene jajne stanice, odlučivanje o budućnosti ovog biološkog materijala se dispergira na dvije strane, tj. na dva litiganta u slučaju parnice.

Sad ću ja da se pretvaram kako se ne ibretim nad tim što su Sofia i Nick uopšte odlučili da zalede embrije, umjesto da su odmah po IVF uzeli surogat (očigledno je da Vergara nije željela trudnoću u tom trenutku, vjerovatno zbog karijere, da ne osuđujemo), nego ću pokušati racionalno razmisliti o slučaju.

U klinikama za umjetnu oplodnju u SAD, prilikom pristanka na proceduru, potpisuje se određeni ugovor u kojem postoji i klauzula o tome šta će se desiti sa biološkim materijalom u slučaju smrti jednog od partnera. Postoje ugovori koji obavezuju jednu stranu (jedna strana odlučuje, nespretno sam se izrazila) i oni koji obavezuju dvije strane. Mislim da svi ugovori imaju klauzulu o tome šta će biti sa biološkim materijalom u slučaju smrti jedne od osoba koja je učestovala u stvaranju tog biološkog materijala (ne smijte se, pokušavam biti neutralna i ne spominjati riječi kao "dijete", "embrio, "zigot", "jajna stanica"-u ovisnosti o vrsti materijala). Ipak, nema u svim ugovorima stavke koja rješava problematiku toga što se događa ako  se partneri koji su obavili IVF raziđu - raskinu zaruke, razvedu se, okončaju vezu, jednom riječju.

Ugovor između Vergare i Loeba nije imao ovu stavku. 

Premda Vergara nikada nije javno izjavila kako ima namjeru uništiti embrije (čak je kao komentar na tužbu izjavila kako je imala namjeru "do u beskonačnost" držati embrije), Loeb insistira na tome da preuzme sudbinu ovih jadnih zaleđenih embrija. Treba dodati da je nemoguće embrije držati beskonačno dugo zaleđene, to se može nekih 20 godina.

Loeb će svoja prava na embrije na sudu tražiti preko stava koji je izrekao za medije - da vjeruje kako život počinje od trenutka oplodnje (pro-life issue). Slučaj će u mnogome ovisiti o stavu  i sklonostima sudije o ovoj stvari. 

Vidim da je ABC konsultovao Dr Arthura Caplana, jednog od vodećih stručnjaka na polju bioetike (sa kojim sam imala čast popričati povodom teksta za Al Jazeera Balkans) za mišljenje. Caplan smatra da, čak i da Loeb dobije embrije, on ih neće imati pravo koristiti (čitaj: implantirati u uterus surogat-majke) bez Vergarine dozvole.

Procjenjuje se da u SAD postoji više od 600 000 zaleđenih embrija. Mnogo parova se odlučilo za ovu opciju - što zbog karijere, što jer zbog nekih drugih okolnosti nemaju mogućnosti za podizanje porodice u trenutku kada su u fertilnoj dobi, te je ovaj slučaj podigao veliko interesovanje javnosti. 

Klinike koje čuvaju embrije neće ništa uraditi bez pristanka svih onih strana koje su ugovor potpisale. U slučaju da oni koji su potpisali ugovor više ne žele te embrije ili jajne stanice, onda se oni doniraju za istraživanja ili parovima koji ne mogu imati djecu. 

Ovaj slučaj je još jedan primjer kako bioetika i pravo kaskaju za tehnologijom. S obzirom na prirodu anglo-saksonskog prava, krajnji ishod ove parnice će imati veliki uticaj na sve buduće slične slučajeve.

Update: advokat sa specijalizacijom u porodičnom pravu za Elle magazine objašnjava slučaj podrobnije, tvrdeći da Nick Loeb nema ništa.