Laboratorijske životinje (bez mučnih fotografija)

Spomenik laboratorijskom mišu, Novosibirsk

Danas govorim o jednoj velikoj temi za svakog Science Journalista. Eksperimentalne životinje i laboratorijski testovi na životinjama. Sve to povodom jedne vijesti, koja, u ovisnosti kako su tumači, može biti i loša i dobra. 

15 aprila ove godine, krovna organizacija pri vladi Ujedinjenog Kraljevstva, koja dodjeljuje grantove za naučna istraživanja - Research Councils UK je objavio da su promijenili svoje preporuke o laboratorijskim testovima na životinjama. U buduće. oni koji apliciraju na Vladine fondove će morati dokazati kako će njihov rad imati statistički stabilne i validne rezultate, a ne samo da lije istraživanje opravdano i kakve su bioetičke konsekvence istraživanja.

Naime, ovaj Savjet je došao do zaključka da se u UK koristi previše životinja u testiranjima. Neke male studije koje uključuju mali broj uzoraka (čitaj: eksperimentalnih životinja)  ne daju statistički signifikantne rezultate. Male studije neamju statističku moć. Drugim riječima, krajnji zaključci ovakvih studija su "more bit da bidne, a more bit da ne bidne". Zato se istraživanja moraju ponoviti na većem broju životinja. To znači da su deseci malih bića veća strada i proživjela patnju, ali da ih se mora žtrvovati još kako bi se potvrdili ili opvrgnuli rezultati. Životinje su malim studijama uzaludno žrtvovane.

Zato Research Councils UK savjetuje da se u istraživanjima odmah koristi veći broj eksperimentalnih životinja. Istraživači, zapravo, moraju optimizirati svoja istraživanje - broj eksperimentalnih životinja ne treba biti ni premali ni prevelik, nego optimalan. A to je ono što je teško izračunati. Koliko života vrijedi neko istraživanje. Ono što mi vidimo kao gotov naučni rad, rezultat je ogromnog broja sati, pokušaja, neuspjeha, ponovaljanja, optimiziranja protokola i nedobivanja rezultata. Postoje metode kojima se utrvrđuje veličina uzorka. Ponekad i mali uzorak može dati signifikatne i validne rezultate. U case study, radi se samo jedan uzorak. Ipak, case study se zbog toga i zovu tako-specijalne studije rijetkih slučajeva. 

Moram ovom prilikom reći da i meni teško pada ova osjetljiva tema. Osjetljiva sam na patnju i teška srca mogu pogledati fotografije životinja na kojima se vrše eksperimenti. Ali, korištenje laboratorijskih životinja kao modela u nauci je neophodno i vrlo je teško da će u nekoliko narednih decenija biti zamijenjeno kompjuterskim simulacijama. Evo na čemu sve trebamo biti zahvalni laboratorijskom mišu, jednom od najčešćih modela za nauku:

Izvor: speakingofreseach.com

Jedna analiza odabranih naučnih radova objavljenih u Nature i u Public Library of Science je pokazala kako relativno mali broj timova uradi statističko određivanje veličine uzorka prije samog istraživanja. Ovaj korak će od sada biti obavezan za one koji apliciraju na neki grant.

Životinje se uglavnom koriste u testiranju lijekova. Ako se broj životinja u istraživanju podcijeni, smanjuje se i mogućnost otkrivanje nekog biološkog uticaja medikamenta. Ako je uzorak prevelik, troškovi istraživanjai broj žrtvovanih životinja se bespotrebno povećavaju.

 Krivac za ovakvu situaciju jeste nedostatak statističkog obrazovanja kod i kod PIs (Principal Investigators) i kod studenata. Bježanje sa nastave matematika i statistike je smrtonosno. 

Neetički je koristiti životinje u istraživanjima koja nisu dobro dizajnirana. Upravo to izjavljuje Penny Hawkins, direktorica Odjela za eksperimentalne životinje pri Kraljevskom društvu za prevenciju okrutnosti prema životinjama. 

Savjet da se koristi više životinja u istraživanjima ne mora značiti i veći broj žrtvovanih životinja. Nekoliko manjih studija i studija koje bi trebale potvrditi ili opovrgnuti rezultate istraživanja bi bilo zamijenjeno jedno većom studijom, koja bi koristila manje životinja nego sve ove male studije zajedno.

Svaki život je vrijedan i ako se već mora žrtvovati, neka ne bude uzalud, bezveze i iz hira.