Kvantna majorizacija

LHC nalazi dokaze za pukotine u Standardnom modelu
LHCb, izvor:CERN



Standardni model je teorija koja objašnjava postojenje elektromagnentne sile, slabe i jake nuklearne sile te klasificira poznate subatomske čestice. Sadašnji oblik ovog modela nastao je sredinom 70-tih godina prošlog vijeka, a kruna modela bilo je otkriće Higgsovog bozona.

Ipak, čak i prije otkrića Higgsovog bozona, fizičari su imali problema sa Standardnim modelom - postojanje četvrte velike sile u prirodi,, gravitacije, Standardni model nije uspio objasniti. Niti je uspio objasniti masu Higgsovog bozona. Tako su se u SM počele javljati pukotine, baš kao pukotine koje su rasule Salema Sinaja pri kraju romana "Djeca ponoći" Salmana Ruždija. 
Već sam pisala o tome kako SM treba update. Supersimetrija je manifestacija ujedinjanja dvije vrste čestica, fermiona i bozona, tj. mase i energije. Koncept supersimetrije bi bio od pomoći  za objašnjenje prirode tamne materije i tamne energije, koje čine oko 96% Univerzuma, a o kojima ne znamo ništa. Također, osim Teorije supersimetrije, javila se i teorija dodatnih dimenzija. Sve ovo su novi kosmosi fizike koji cure iz pukotina Standardnog modela.
Veliki hadronski sudarač (LHC) - ili, kako ga AJB prevodi u očajnom lapsus mozgus, "Veliki sudarač Hadron", otkrio je istu anomaliju na svoja dva različita eksperimenta, a slične anomalije su primijećene i u drugim sudaračima.

Analiza podataka koje je LHC dao u periodu 2011.-2012. pokazala se kako jedna čestica koja ima kratki životni vijek, B mezon (mezoni su kompozitne čestice koje se sastoje od kvarkova i antikvarkova), raspada češće na tau nego na muone. Tau i mioni spadaju leptone i predstavljaju masivnije "rođake" elektrona. Standardni model i računica kažu da bi se B mezoni trebali raspadati u jednakom omjeru na tau i na mione, pa ipak, ovi raspadi idu u korist tau čestica. 

Diskrepancija između predviđenog i dobijenog omjera tau i miona prilikom raspada B mezona je mala i ne može se smatrati otkrićem. Čak se, kada se prikupi više podataka o raspadima, može i izgubiti. Sama anomalija je nebitna (iznosi 2.1 sigma, a prag da bi nešto bilo bitno u fizici čestica iznosi, kažu 5 sigma), nije vrijedna pažnje. Ono što JESTE  vrijedno pažnje je to da se anomalija stalno javlja - postoji serija ovakvih anomalija, koju je prijavilo nekoliko istraživača, na različitim eksperimentima. 

Prošle godine, LHCb je pokazao da postoji anomalija od 2.6 sigma pri raspadu jedne druge vrste B mezona, pri čemu je raspad išao više na stranu elektrona nego na stranu miona. Dakle, u prirodi je na snazi majorizacija miona.

Drugi CERN-ovi eksperimenti - CMS i ATLAS su također otkrili neke sitne anomalije. kao i neki eksperimenti koje ne vodi CERN - kalifornijski BaBar i japanski "Belle".

Neravnoteža u raspadima bi se mogla objasniti postojanjem, možda, još jedne vrste Higgsovog bozona. Teorija supersimetrije predviđa postojanje multiplih Higgsovih bozona i time, proširenje Standardnog modela. Međutim, to je tek jedno od nekoliko mogućih rješenja. 

 I za kraj, Quantum je odličan DJ:



Primjedbe

Objavi komentar

Popularni tekstovi

Kreacionizmi i inteligentni dizajn: infantilni pristup nauci kao "rješenje" za sva pitanja čovječanstva

Slika
Da, bila sam na predavanjima Tomislava Terzina koja je prošle sedmice održao u Sarajevu. Smatram da je biti na predavanju nekoga ko zastupa poziciju kreacionizma ili inteligentnog dizajna kulturološki kuriozitet te da svako ko se ozbiljno bavi pisanjem o nauci mora vidjeti i to čudo jer jednostavno, morate vidjeti sa čim se suočavate, a ne na slijepo konstatovati stavove ljudi koji imaju ovakvu poziciju. Naime, ima mnogo kreacionizama i inteligentih dizajna i glup je potez jedne optuživati za ideje koje brane druge frakcije.  Dakle, prvo malo o Terzinu. Kao prvo nije nimalo nesimpatičan - blag je, pastozan, mogao bi biti sjajan pop. Ako ga zamišljate kao ekscentrika a la Semir ili da je nekakav  psycho - razočaraću vas. Kada priča o genetici, strukturi DNK, restriktivnim enzimima, rekombinatnoj DNK, predavanja su mu tačna, jasna i bez nekih prevelikih pojednostavljenja. Ipak, čovjek je molekularni biolog. Zanimljivo je da je on više na strani inteligentnog dizajn...
Pročitajte više

Ne, ivermektin nije lijek za COVID-19 nego čista dezinformacija

Slika
Konstantno neko negdje napiše kako "postoji lijek za koronu" (šta god da je ta korona, znamo da se bolest zove COVID- 19), ali da se taj lijek krije. U posljednjih nekoliko mjeseci imali smo hidroksihlorokin, azitromicin/Sumamed (koji se pokazao neefikasnim prema studiji u Lancetu ), pa niz lijekova koji su obećavali (Remdesivir i dr.), pa nisu ispunili nade, a nova čarobna riječ i lijek je postao  - ivermektin. NE, IVERMEKTIN NIJE LIJEK ZA COVID- 19 I NE POSTOJE KLINIČKE, DVOSTRUKO SLIJEPE RANDOMIZIRANE STUDIJE NA VELIKOM UZORKU KOJE DOKAZUJU DA JE IVERMEKTIN LIJEK ZA OVU BOLEST. Odakle onda ove tvrdnje? Ivermektin je antiparazitik koji se kod nas uglavnom koristi za tretman određenih parazitarnih bolesti u veterinarskoj praksi. U BiH i Srbiji nije odobren za upotrebu na ljudima, ali, koliko vidim, hrvatski Halmed ga odobrava i za ljude, ali samo i jedino u vrlo rijetkim okolnostima i to topikalno (na kožu, recimo kod teških slučajeva vašljivosti). Ivermektin se može koristi...
Pročitajte više

Ne, oleander nije lijek ni za šta. Opasan je

Slika
Kada neko u Dalmaciji kaže da bi nekom rado skuhao "čaj od oleandra", to nije nimalo dobro. Cijela biljka oleander je otrovna. Većina nas to zna, jer su nas na moru upozoravali da ne diramo prekrasne grmove oleandera, naročito da ih ne pokušamo jesti.  Nedavno su se javile neke neutemeljene tvrdnje da oleandrin, jedan od glikozida sadržanih u ovoj biljci može biti lijek za kovid. Potrebno je upozoriti kako su ovakve tvrdnje, još bez naučnih studija, izuzetno opasne. Nadajmo se da nikome ipak neće pasti na pamet da uzima oleandrin li čaj od oleandera. Tvrdnje dolaze od vlasnike kompanije za prodaju jastuka, My Pillow, Mikea Lindella i još nekih. Nedavno je publikovan rad koji još nije pregledan, na kulturama in vitro gdje  se ustanovila inhibicija virusa, ali naglasak je na - "in vitro" i "nije pregledan rad" - tek u u preprintu . U radu su učestvovali naučnici iz kompanije Phoenix Biotechnology , Univerziteta Teksas - medicinski odjel u Galvestonu i Unive...
Pročitajte više