Udžbenici: simplifikacijom do zbunjenosti
Danas ću reći par redova o jednom drugom udžbeniku Biologije za 7. razred devetogodišnje osnovne škole - onaj Sarajevo Publishinga iz 2010. godine, čije je autor dr Edhem Hasković.
Ovaj udžbenik nema niti jednu drastičnu materijalnu grešku, ali postoje stvari koje su mogle biti urađene bolje. Niti jedan udžbenik koji sam do sada pogledala nije imao kvalitetne ilustracije: ili su ilustracije presitne, ili nisu oštre, ili ih nema. Ovdje ilustracije često nisu dovoljno velike ili su zamućene, što učenike odbija od učenja iz shema i ilustracija. Sve u svemu, udžbenik je strahovito dosadan da je praktično nemoguće učiti iz njega i zavoljeti prirodu i biologiju sa ovim udžbenikom.
 |
Da li je to do nastavnog-plana i programa, ali niti jedan od udžbenika za 7. razred u poglavlju o ćeliji/stanici ne spominje ćelijsku teoriju kao takvu, kao egzaktan naučni zakon niti spomene ljude koji su zaslužni za formuliranje postulata ove teorije: Matthiasa Schleidena, Theodora Schwanna (sve biljke i životinje se sastoje od ćelija) i Rudolfa Virchowa (omnis cellula e cellula). Treba naglasiti da ovaj potez izbacivanja istorije nauke iz udžbenika rezultira time da završeni srednjoškolci ne znaju za što su bili zaslužni Galileo Galilej, Isaac Newton i mnogi drugi naučnici. Sve i jedan udžbenik bi morao imati kratke, izdvojene dijelove o životu znamenitih naučnika, ali, eto, to nama nije važno, jer to nije za ocjenu i ne spada u NPP.
U ovom udžbeniku su spomenuti Robert Hooke i Antonie van Leeuwenhoek, ali su im imena i izgovor imena napisani pogrešno (Hook umjesto Hooke, Antony umjesto Antonie i Livenhuk umjesto Levenhuk). Schwann, Schleiden i Virchow nisu spomenuti, ali se oni, nažalost, ne spominju ni u drugim udžbenicima za 7.razred.
Bilo bi dobro kada bi u lekciji o razlikama između biljne i životinjske ćelije postojala neka tabela. Također, ovdje se ne spominju lizosomi kao vrsta organela, ali je sjajno što se spominje da u citoplazmi postoje mikrotubuli citoskeleta.
Također, ni u ovom udžbeniku nije objašnjen ćelijski/stanični ciklus i interfaza. Bilo bi poželjno to objasniti, ako je već u NPP predviđeno da se mitoza i mejoza rade u 7. razredu, pa ponavljaju u 9. razredu. Pretpostavljam da je ovaj propust do NPP-a za 7. razred, ali, kako god, neshvatljivo mi je da učenicima prije priče o staničnim diobama ne objasnimo da postoje periodi u kojima se stanice dijele i periodi u kojima rastu i razvijaju se. Ovdje je period kada se DNK udvostručava tj. autoreplicira opisan kao "prva faza mitoze" u poglavlju o mitozi.
 |
| Izvor:yourgenome.com |
Većina problema u udžbenicima biologije nastaje u lekcijama o DNK i hromosomima. I dok ovdje nema propusta poput objašnjenja da "DNK gradi gene" kao u Hadžihalilović/Begić/Tupkušić (a zapravo su geni sekvence na DNK), nedostaje više o građi i izgledu DNK. S obzirom da su centromera i kinetohor veoma važni za objašnjavanje načina na koji se hromatide hromosoma razdvajaju u mitozi ne vidim razog zašto preskočiti ovaj dio. Također, nije objašnjeno ni šta su hromatide te da u određenim dijelovima staničnog ciklusa hromosomi imaju po 1 hromatidu, a u nekim drugim periodima ciklusa (nakon S-faze intefaze) imaju 2 hromatide. Sad vidite zašto je od esencijalne važnosti spomenuti stanični ciklus jer sve ovo bez toga nema smisla. Još jednom - o interfazi nema ni u drugim udžbenicima, bar ne u glavnom tkivu teksta. U udžbeniku Biologija za 7. razred Hadžihalilović/Begić/Tupkušić interfaza se spominje, ali tek u dijelu lekcije "Za one koji žele znati više", što nastavnici obično ne traže od učenika, a malo učenika zaista pročita taj dio lekcije. Ako je sve ovo proizvod zahtijeva NPP-a, onda treba lobirati za promjenu. Zatečena situacija u udžbenicima nije povoljna za adekvatno razumijevanje krucijalnih procesa u živom svijetu.
Također, imamo i sljedeću rečenicu, koju bih ja prestruktuirala, s obzirom da pasivna forma nije u duhu našeg jezika:
"Njena struktura (misli se na DNK, op.a.) otkrivena je davne 1953. godine od strane dva naučnika, jednog fizičara i jednog biologa, Francis Crick (Frensis Krih) i James Watson (Džejms Votson)."
U rečenici također nema kongruencije, a izgovor Francisovog prezimena je pogrešan - on je Krik, a ne Krih.
Ovaj udžbenik je izdat 2010. godine, a 2004. je već bilo prilično jasno da broj gena u genomu čovjeka nije 100 000, kako se mislilo u vrijeme rada na HUGO prjektu, nego da je taj broj znatno manji-oko 25 000 do 30 000. 2014. je utvrđeno da broj gena kod čovjeka iznosi oko 19 000. Ipak, u ovom udžbeniku stoji da čovjek ima oko 100 000 gena.
 |
| Izvor:yourgenome.com |
Eh, sad - nešto vrlo važno. Ja ispred sebe nemam NPP za predmet Biologija za 7. razred, što ste mogli zaključiti iz nekoliko opaski u ovom tekstu. Međutim, primjećujem da je ovdje mitoza objašnjena prilično površno, autoreplikacija DNK i mitoza su spojene pa se stiče utisak da je udvostručavanje DNK dio mitoze, a ne da se dešava u interfazi te se uopšte ne spominju faze mitoze. Naravno - ja uvijek naglašavam da su faze mitoze metodička i vještačka podjela, ali se u nekim udžbenicima za 7. razred nabrajaju i opisuju faze, a u ovom ne. Da li djeca u 7. razredu po NPP moraju znati profazu, metafazu, anafazu i telofazu staničnih dioba? Znam da se to radi ponovo u 9. razredu te ne mogu autora okriviti ako to nije u NPP. Ipak, mislim da to treba pisati u udžbeniku biologije, a ako NPP ne zahtijeva, onda to nastavnici neće ni tražiti od učenika. Ipak, treba da piše - pa ko voli, nek' izvoli.
Mejoza je također čudno objašnjena. Ovo je pasus lekcije o mejozi sa kojim sam ja lično u svađi:
"Ćelije koje nastaju mejotičkom diobom razlikuju se od ostalih tjelesnih ćelija po svom nasljednom materijalu. Polovinu svojih gena nasljeđuju od oca, a drugu polovinu od majke. U ovoj činjenici se ogleda i najveća važnost mejoze. Zato kažemo da mejoza omogućava dobijanje novih kombinacija gena, koji dovode do različitih potomaka"
Osim što je ovaj pasus stilski neuglađen, ja se pitam o čemu ovdje autor govori? Da li misli na proces crossing-overa koji se događa u mejozi I , ili misli na činjenicu da zigot dobija pola gena od oca, a pola od majke? Svaka ćelija u organizmu koji je nastao spolnim razmnožavanje ima pola gena od oca, a pola od majke. Koliko shvatam ovo 50/50 se odnosi na stanice koje nastaju mejozom. Međutim, crossing-over je proces koji se dešava po principu slučajnosti i nema pravila niti omjera po kojem se događa raspoređivanje gena. Jako konfuzno. Autor je učenicima želio olakšati učenje staničnih dioba te je preskočio priču o fazama, kao i priču o mejozi I i mejozi II, ali se stilski i sintaksički tako zapetljao da su ove lekcije postale besmislene. Jedino je jasno da u mitozi nastaju stanice sa diploidnim brojem hromosoma, a u mejozi stanice sa haploidnim brojem hromosoma.
Autor aktin i miozin naziva "bjelančevinastim molekulama". Mislim da se pridjev "bjelančevinast" odnosi stilski više na nešto što podsjeća na bjelančevine, a u stvari nije bjelančevina. Aktin i miozin su bjelančevine 1/1. Također, stalno se spominju enzimi (u lekciji o sistemu organa za varenje, ali sam termin nije objašnjen.
Ono što je u knjizi sjajno objašnjeno, a na šta sam se naljutila u jednom drugom udžbeniku, jeste to da je konačno data prava definicija arterija i vena: arterije nisu sudovi sa oksidovanom krvi, a vene nisu sudovi sa redukovanom krvi, nego su arterije sudovi koji odvode krv iz srca, a vene sudovi koji dovode krv u srce. Dakle, sud koji dovodi krv u srce iz pluća je vena, bez obzira što je krv koja teče u tom sudu oksidovana. Generalno, čitav dio koji se odnosi na fiziologiju je uredan i dobar.
Drugi dio knjige se bavi carstvom Animalia - biosistematikom životinja. Međutim, nisam našla poglavlja o biosistematici, Carlu Linneu i binomijalnoj nomenklaturi. Linne je spomenut u Uvodu, pa se da naslutiti kako će u knjizi biti govora i o biosistematici, međutim toga nema. Znam da da u Hadžihalilović/Begić/Tupkušić postoji lekcija o biosistematici.
U knjizi čudi i nedostatak poglavlja o korištenoj literaturi i izvori ilustracija, stil je pomalo suhoparan, a ilustracije su mogle biti veće i oštrije. Generalno, zbog zahtijeva nadležnih institucija prema udžbenicima, naši udžbenici, pogotovo oni za osnovnu školu, imaju previše teksta, a premalo shema, dijagrama i ilustracija.
Primjedbe
Objavi komentar