Napredak u imunoterapiji raka

Stanice imunog odgovora napadaju stanicu raka, izvor: National Cancer Institute

Rak nije bolest koju je lako liječiti iz niza razloga, a jedan od njih je i to da, premda je rak uvijek posljedica nekog poremećaja u staničnom ciklusu, postoje različiti izvori ovih poremećaja. Ipak, stručnjaci odavno najavljuju da ćemo za neko vrijeme imati pouzdanije efikasnije i manje štetne metode liječenja kancera od onih koje imamo danas. Već sam pisala dosta o novim pristupima u liječenju raka sa posebnim fokusom na imunoterapiju, međutim, vijest da su američki naučnici primijenili imunoterapiju na pacijentici koja je imala rak dojke u poodmaklom stadiju i koji nije odgovarao na hemoterapiju te da je novi, eksperimentalni pristup, dao dobre rezultate, treba dodatno rastumačiti.

Judy Perkins je imala težak oblik raka dojke koji se proširio na jetru i hemoterapija je bila neuspješna. Onda je Judy uključena u u program ispitivanja radikalne nove terapije koji je vodio Nacionalni institut za rak. Judy se u tom trenutku već predala i, prema vlastitim izjavama, spremala se da se oprosti sa najbližima. Nakon primjene ove vrlo specifične terapije, došlo do nevjerovatnog poboljšanja nakon primijenjene terapije i uklanjanja svih kanceroznih stanica.

Ljekari su uzeli biopsijom uzorak tkiva iz primarnog tumora i metastaza pacijentice, a zatim ekstrahirali stanice zadužene za imunološki odgovor iz tog materijala. Zatim su ove stanice uzgajali u kulturi in vitro u laboratoriji. Urađeno je sekvencioniranje genoma stanica tumora te su utvrđene glavne mutacije koje karakterišu upravo stanice tog specifičnog tumora.  Utvrđeno se 62 ovakve mutacije, od kojih su četiri bile pogodne da se "istreniraju" stanice imunog odgovora, T-limfociti, kako bi napale stanice raka. 

Napravljen je i skrining samih stanica imunog odgovora iz biopsiranog tkiva da bi se utvrdilo da li postoje specifične stanice koje bi reagovala na rezultate mutacija tumora. Baš kao što stanice imunog odgovora - limfociti mogu "prepoznati" neki antigen poput bakterije, virusa, peptida ili dijela virusa pomoću specifičnih dijelova na vlastitoj staničnog membrani, te uništiti tu česticu, tako mogu prepoznati i dijelove na membrani stanice tumora i tretirati tu stanicu kao antigen. Problem je što T-limfociti, koji ubijaju "loše" stanice, moraju biti veoma "utrenirani i fit" kako bi prepoznali stanice raka, jer se radi o stanicama istog organizma i nekada "loši momci" prođu ispod radara stanica imunog sistema. 

One stanice imunološkog odgovora koje napadaju stanice tumora se identificiraju i onda umnožavaju te se takve klonirane stanice koje reaguju na upravo taj specifičan tumor vraćaju u pacijenta kako bi obavile zadatak uništavanja stanica tumora. Zapravo, ovo je procedura autologne transplantacije specifičnih limfocita.

Perkinsonova je tretirana sa oko 80 milijardi vlastitih limfocita koji su "istrenirani" da uništavaju njene vlastite "poludjele" stanice. Nakon 42 sedmice od terapije, Judy je testirana na prisustvo stanica tumora i utvrđeno je kako tih stanica više nema. 

Izvještaj o ovom uspjehu je objavljen u Nature Medicine pod naslovom "Immune recognition of somatic mutations leading to complete durable regression in metastatic breast cancer". 

Međutim, iako je obećavajuća, pogotovo stoga što ovaj tip kancera razvija malo mutacija, pa ga imuni sistem teže prepoznaje, treba imati na umu da je ovo test samo na jednoj osobi i treba čekati rezultate na većem broju pacijentica.