Novi soj ili nova varijanta virusa: kakva je razlika
Prvo smo čuli za
britanski novi soj virusa SARS-CoV-2, a zatim su se pojavili brazilski i
južnoafrički. Potom se počelo govoriti o kalifornijskom, njujorškom, a nedavno
čak i o hrvatskoj varijanti virusa. Neki od njih su se pokazali i
transmisivnijim, odnosno lakše se prenose, što znači da mogu inficirati veći
broj ljudi, ali i zahvatiti više ćelija kod jedne inficirane osobe.
Međutim, s jedne
strane stručnjaci upozoravaju kako se ne smije stvarati atmosfera paranoje
vezano za ovu pojavu, a s druge ni pretjerana opuštenost. Novi sojevi se
javljaju i nastaviće se javljati jer zapravo je svaka nova oboljela osoba
potencijalni inkubator za mutacije virusa. Nedavno je u Švedskoj zabilježen i
vrlo rijedak slučaj mutacije virusa kod tek rođene bebe, na koju je virus
prešao preko posteljice od zaražene majke. Kada su genetičari sekvencirali
virus bebe, utvrđeno je da se sekvenca razlikuje od onog virusa koji je bio kod
majke.
Studija koja dolazi
od tima naučnika s London School of Hygiene & Tropical Medicine i
Univerziteta Oxford, a koja je 8. marta postavljena na preprint platformi MedRxiv
, što znači da još nije recenzirana od strane stručnjaka iz iste oblasti,
pokazala je kako je kod zaraženih britanskim sojem B.1.1.7. rizik od smrtnog ishoda 1.67 puta veći od
onoga kod osoba koje nisu bile zaražene ovim oblikom virusa. Studija se temelji
na podacima iz uvida u zdravstvene kartone od preko 180 000 osoba. Međutim, vrlo je vjerovatno da se radi o tome da ovaj soj može zaraziti više ljudi, pa ako imamo više zaraženih, više će biti i smrtnih ishoda. ne mora značiti da ovaj soj izaziva teži oblik bolesti niti da se e možemo sačuvati.
Varijanta ili
soj?
Virusi nemaju
„majke“ i „djecu“, ali za potrebe jasnijeg objašnjenja, možemo reći da su sve
one čestice virusa koje nastanu replikacijom jedne „majčinske“ virusne čestice
zapravo „kćerke“ tog virusa. Isto tako
treba naglasiti da se virusi ne „razmnožavaju“ nego se repliciraju. To je zbog
toga što virusne čestice nisu sposobne da se dijele i stvaraju nove bez ćelija
pravih organizama, kakvi su biljke, životinje i naravno, ljudi.
Da bismo bolje
shvatili utjecaj ovih novih sojeva i šta oni zapravo predstavljaju za nas,
potrebno je objasniti razliku između onoga što naučnici nazivaju „divljim sojem
virusa“, varijantnim virusima te varijantnim sojevima u pravom smislu.
„Kako bismo
odgovorili na to da li je uopšte potrebno posebno objašnjavati razlike između,
naprimjer, njujorškog i britanskog soja, trebamo shvatiti šta je to soj, a šta
varijanta. Prema definiciji, ni njujorški ni kalifornijski SARS-CoV-2 nisu
sojevi. Oni ne ispunjavaju ili samo djelimično ispunjavaju uvjete da bi ih se
moglo nazvati sojevima“, govori za Glas Amerike profesor dr. Teufik Goletić
s Veterinarskog fakulteta u Sarajevu.
SARS-COV-2 je RNK
virus, koji koristi enzim RNK transkriptazu za potrebe replikacije i nema tzv.
„proof reading“ sistem, nema mehanizam „lektorisanja“ grešaka u sekvenci koje nastanu
pri repliciranju. Te greške koje napravi RNK transkriptaza rezultiraju
mutacijama, promjenama u odnosu na kod u odnosu na početnu virusnu čestice.
Zato ovi virusi brže mutiraju – jer nemaju efikasan mehanizam ispravke promjena
u genetičkom kodu.
„Svaka ta
mutacija, koja može biti pojedinačna ili ih može biti više, vodi ka pojavi
varijante tog virusa jer virusi koji
nastaju replikacijom nisu više identična kopija onog od kojeg su nastali“, objašnjava dr. Goletić. Bilo koja mutacija,
makar i mala, recimo u jednom nukleotidu, dovodi to stvaranja varijante virusa.
Ove promjene mogu, ali i ne moraju dovesti do promjena aminokiselinskog sastava
proteina koji sekvence s mutacijom
kodiraju.
„Kada
mutacije dovedu do promjena u
antigenskom profilu, odnosno, aminokiselinskom sastavu, koje će rezultirati ne
samo razlikom u odnosu na 'roditeljski virus',
nego i činjenicom da se 'potomstvo' drugačije ponaša, onda počinjemo
govoriti o varijantnim sojevima“, nastavlja profesor Goletić. Recimo, takve
promjene u ponašanju virusa su da se mutirani virusi lakše i čvršće vezuje za
ACE2 receptore na našim ćelijama ili promjena koja vodi bržoj replikaciji.
Moguće je i da se desi mutacija koja bi dovela do toga da se virus vezuje za
neki drugi receptor na našim ćelijama, ali to se, srećom, još nije dogodilo s
mutiranim SARS-CoV-2 izolatima. „Svi sojevi jesu varijantni virusi, ali svi
varijanti virusi nisu sojevi“, ističe dr. Goletić. Dakle, soj je nešto uže
i specifičnije od varijantnog virusa.
Varijante koje
izazivaju zabrinutost
Varijante virusa
SARS-CoV-2 koje se razvijaju u pravcu smanjenja osjetljivosti prema postojanju
antitijela u organizmu, bez obzira da li su antitijela nastala vakcinacijom ili
preležanom infekcijom, koji se lakše prenose ili brže repliciraju jesu
varijante koje izazivaju zabrinutost kod naučne zajednice. Stoga se i posebno
prate, a utvrđuje se i efikasnost do sada postojećih vakcina na ove varijante.
„Kod njujorške i
kalifornijske varijante je došlo do mutacija, ali nije došlo do bitnije promjene
ni kod jednog ni kod drugog u odnosu na ove varijantne sojeve koji izazivaju
zabrinutost, a njihov povećan stepen replikacije i povećan afinitet vezivanja
na receptora vezuju se za samo jednu ili dvije aminokiselinske promjene“,
govori dr. Goletić.
Kalifornijska
varijanta B.1.427/B.1.429 ima mutaciju na dijelu genoma koji kodira Spike
protein i to L452R, odnosno, kod nje je došlo do promjene na proteinu kodji se
vezuje za receptor na našim ćelijama. To nije jedina varijanta s ovom
promjenom.
„Međutim, na
temelju samo jedne promjene i osobito zbog toga što je jako mali broj uzoraka
koji su obrađeni i praćeni, ne možemo donositi zaključke“, kaže dr. Goletić
i dodaje kako jeste u jednom trenutku bio zabilježen povećan broj
hospitalizacija pacijenata, pa i smrtnih slučajeva kod kojih je pronađen upravo
ovaj soj, ali treba uzeti i mnoge druge faktore u obzir. Naime, u jednom
trenutku je došlo i do popuštanje mjera te ne možemo sa sigurnošću reći da li
je porast broja hospitalizacija uzrokovan time što je ova nova varijanta
opasnija ili se desio veći broj infekcija zbog popuštanja mjera, pa je došlo i
do većeg broja hospitalizacija. Kada opteretimo zdravstveni sistem, onda dolazi
i do povećanja broja smrtnih slučajeva među hospitaliziranima s težom kliničkom
slikom, jer zdravstveni sistem više ne može odgovoriti na potrebe društva.
Također, ove nove varijante, koje izazivaju zabrinutost, prate se i zbog vakcina jer je potrebno imati uvid kako one reaguju na vakcine tj. antitijela nastala vakcinacijom. Antitijela na Spike protein, koja nastaju nakon vakcinacije većinom vakcina koje su danas dostupne ipak nisu uniformna, nego ona svojim oblikom odgovaraju različitim dijelovima Spike proteina. Zapravo, nije baš toliko jednostavno da vakcine potpuno izgube svoju efikasnost na nove sojeve.
Raznolikost antitijela je važna jer ona smanjuje mogućnost da
antitijela prestanu reagovati na virus. Također, mRNA (iRNK) vakcine, poput
Pfizerove i Modernine se mogu relativno jednostavno prekrojiti prema novim
mutacijama. To je nešto teže za adenovirusne vakcine, kakve su AstraZeneca
ChAdOx1 nCoV-19/Covishield, jer bi za svaku mutaciju bilo potrebno uzgojiti
adenovirusni vektor i ubaciti u njega novu sekvencu za Spike protein, ali nije
nemoguće. Također, iako se AstraZenecina vakcina na maloj studiji pokazala
nedovoljno efikasnom na južnoafrički soj, pokazala se nedavno efikasnom protiv
brazilskog soja virusa.
Danas je svaka informacija o virusu SARS-CoV-2 važna, ali mnoga pitanja treba ostaviti akademskoj zajednici da se bavi s njima, bez pretjeranog povećavanja zabrinutosti i paranoje, uz strogo poštovanja mjera poput pravilnog nošenja maske, dakle nošenja maske i preko nosa i usta te održavanja fizičke distance od 2 m kada smo u redovima za kasu, apoteku i sličnim situacijama.
Još o ovome pogledajte u videu:
Primjedbe
Objavi komentar