Fudbalske lopte u svemiru

Svemir je izuzetno negostoljubiv prostor. Tako gore je jako hladno, a kad nije jako hladno, onda je veoma vruće. Tako je strašno da su naučnici dugo mislili kako u interstelarnom prostoru nema ničega.

Zapravo, skužili su da ima nečega, ali kako nisu mogli da shvate šta je to, uzimali su zdravo za gotovo da u tom neprijateljski nastrojenom prostoru nema ničega. Ipak, treba se prisjetiti da je još davne  1919. Mary Lea Heger, studentica na University of California Lick Obsevatory na Mount Hamilton, primijetila kako nešto absorbira određene frekvencija svjetlosti koje dolaze sa udaljenih planeta. Ova pojava je pripisana postojanje nekih molekula u interstelarnom prostoru.

Hemičari su prije nekoliko dana u časopisu Nature objavili kako su definitivno sigurni da znaju koja je molekula u pitanju. Naime, još 2010. su pokazali koja bi to mogla biti molekula, ali su ove 2015. dobili i laboratorijske dokaze. 

I pazite sad - ta molekula se zove bukminsterfuleren, a prvi put je laboratorijski sintetizirana 1985. Naučnici koji su je sintetizirali- Harry Kroto, Sean O' Brien i Richard Smalley su 1996. dobili Nobelovu nagradu za hemiju.

Harry Kroto sa modelom bukminsterfulerena 

Fulereni i bukminsterfuleren su neobična klasa molekula o kojima nećete ništa čuti u našim školama. A vrijedilo bi. Bukminsterfuleren je molekula koja se sastoji od 60 atoma karbona i podsjeća na fudbalsku loptu - ikosahedron sastavljen od 20 šestokutova i 12 petokutova. Ime je dobila po Buckminsteru Fulleru, arhitekti koji je 60-tih gradio objekte konstrukcije slične ovoj neobičnoj molekuli. 

Buckminster Fuller i njegova arhitektura

Harry Kroto se 30 godina potajno nadao kako ova molekula ima veze za otkriće Mary Lea Heger. Njegov prijatelj iz Basela, John Maier, je sa svojom istraživačkom grupom radio na projektu simulacije uslova kakvi vladaju u svemiru - nizak pritisak, niska temperaturu - te je bilo logično da probaju može li ovakva molekula opstati u tim ekstremnim uslovima.

Molekule bakminsterfulerena su ohladili do temperature približne apsulutnoj nuli (da podsjetim, to je -273,15 C), stavili molekule u vakuum, pustili svjetlost na njih. Svjetlost koja je prošla kroz molekule bakminsterfulerene se poklapala sa svjetlošću koja se mogla uočiti pomoću teleskopa.

Ovo bi mogao biti dokaz kako je bar dio karbona u našim tijelima porijeklom od "fudbalske molekule".

Update: Harry Kroto je preminuo 30. aprila 2016.