Teorija neće spasiti polarne medvjede

Image credit Ole Jorgen Liodden

Za polarne mede, situacija je sve teža. Uprkos najavama kratkog ledenog doba za nekih 15 godina, za polarne medvjede dani su sve teži, budućnost sve crnja.

Klimatske promjene, koje uzrokuje topljenje glečera, a time i otežavaju ovim polarnim divovima da primjenjuju svoju strategiju lova na tuljane - kretanje preko santi i ronjenje kroz rupe u ledu da se domognu podgojenih, kaloričnih zalogaja - uzimaju svoj danak. Polarni medvjedi su osuđeni na kopno i sve teže dolaze do tuljana jer nema leda po kojem bi se kretali. 

Osim toga, akumulacija štetnih hemikalija negativno utiče na potenciju mužjaka iz niza razloga. 

E sad dolazi onaj dio zbog koje ja ne znam da li da plačem ili da se smijem. 

Neki naučnici su nadošli na hipotezu kako bi polarni medvjedi, u uslovima nestašice hrane počeli da polu-hiberniraju - nešto kao naši nepolarni medvjedi koji prespavaju zimski san, samo bez zimskog sna (naučnici su to nazvali "walking hybernation"). Ovi naučnici su smatrali kako će se polarne mede adaptirati i "pregladniti" nestašicu tuljana i leda tako što će im se metabolizam usporiti, pa će trošiti manje energije. 

Polarni medvjedi zaista jesu u opasnosti - oni su uz pande, nosoroga i sve moguće podvrste tigrova, jedna od najugroženijih životinja na našoj planeti.

Ali, smisliti ovako glupu teoriju ne bi mogli ni odroni od naših pojedinih ministara. 

Sama teorija bi imala smisla ako bi računali na koju stotinu godina, malo više koju stotinu godina. Ali, životinja koja je tako usko specijalizirana i prilagođena uslovima života na Arktiku (ekolozi bi rekli "stenovalentna") ne može da se prilagođava onako kako je naučnicima ćejf.

Da stvar bude još žalosnija, tim naučnika koji je došao na ovu ideju, upustio se u jedan nimalo jeftin projekat - praćenje 43 polarna medvjeda u periodu 2008./2009. pri čemu su medvjedima (uspavanim, naravno) mjerili sve i svašta, uzimali krv, pa čak i mjerili dah, da bi se ispostavilo samo umjereno (čitati: nesignifikantno) smanjenje tjelesne aktivnosti, daleko od onoga što se dešava nepolarnim medama u stanju zimskog sna.

Ne, polarne mede se neće spasiti same. 

U iščekivanju novog, mini-ledenog doba 2030., svijet se treba boriti sa sačuva ove prekrasne sisare.