Genetičko modificiranje ljudskih embrija?

Naučnicima treba dozvoliti modificiranje ljudskih embrija u cilju eliminiranja nasljednih bolesti za koje ne postoji drugačija terapija poput srpaste anemije ili cistične fibroze, onda kada se tehnika editovanje razvije toliko da se može koristiti na ljudima, zaključak je Izvještaja Američke nacionalne akademije za nauku, inženjerstvo i medicinu (US National Academies of Science, Engineering, and Medicine , NAS), od 14. februara 2017.

Detaljnije podatke o studiji, kao i pdf-ove cijelog izvještaja i njegove skraćene verzije na 4 stranice možete pronaći ovdje. 

"Given both the technical and societal concerns, the committee concludes there is a need for caution in any move toward germline editing, but that caution does not mean prohibition. It recommends that germline editing research trials might be permitted, but only after much more research to meet appropriate risk/benefit standards for authorizing clinical trials. Even then, germline editing should only be permitted for compelling reasons and under strict oversight. "

Osim već spomenutih bolesti - srpaste anemije i cistične fibroze, još neke od kongenitalnih bolesti koje su izazvane mutacijom na jednom genu su neurofibromatoza tip 1, Huntingtonova bolest, neki oblici nasljedne imunodeficijencije, Smith-Lemli-Opitzov sindrom, fibrodysplasia ossificans progressiva, Duchenneova i Beckerova distrofija.

 

Tehnike editovanja, ako bi uznapredovale i usavršile se toliko da se izbjegnu tzv. "off target" djelovanja tehnologije pri kojem se izrezuju i dijelovi gena koji nisu mutirani, mogle bi naći svoju primjenu u stvaranju nečega što mediji obično nazivaju "genetički modificirane bebe". Međutim, dok je šira javnost zabrinuta, mnogi ljudi koji zaista imaju neki genetički poremećaj priželjkuju razvoj ovakvih tehnologija i poboljšanje tehnike editovanja do nivoa kada bi ona bila mnogo sigurnija za upotrebu na ljudskim embrijima nego što je to danas. Editovanje humanih embrija koje je sprovedeno 2015. godine u Kini rezultovalo je uspješnošću od svega 34%, a da bi se nešto tako radilo na ljudima, uspješnost metode mora biti iznad 95%. 

Illustration by Stephan Schmitz

U izvještaju se naglašava kako editovanje gena, bez obzira da li se koristi CRISPR ili neka druga tehnika, dovodi do nasljednih promjena genoma i one se kao takve, mogu prenositi sa generacije na generaciju.

Da naglasimo - u izvještaju se ne kaže ni da će se editovanja ljudskih gena raditi, niti da će to biti zabranjeno, već se naglašava kako moraju postojati određene dozvole i kriteriji kojima će ove tehnike podlijegati te da se editovanje na humanim sojevima stanica ne može raditi prije nego li tehnika bude pouzdana toliko da ne pravi više štete nego koristi. 

Predstavnici društava koja zagovaraju zabranu abortusa nisu na strani NAS. Međutim, i neki genetičari se ne slažu sa onim što je objavljeno u izvještaju, tvrdeći da je tanka linija između editovanja u cilju sprječavanja poremećaja i bolesti i editovanja u cilju poboljšavanja nekih sposobnosti. George Church sa Harvarda navodi primjer gena GRIN2B, koji je povezan sa autizmom, a povećanje koncentracije proteina može dovesti i do poboljšane kognitivne funkcije jedinke. Takvo povećanje bi se moglo napraviti umetanjem kopije gena. 

Ovo je veoma senzitivna tema i dobra stvar u cijeloj priči jeste pokretanje rasprave na tu temu, te vjerovatno istraživanja koje bi pokazalo kako građani i stručnjaci razmišljaju na ovu temu, a sve to prije nego što sama tehnika uznapreduje toliko da će editovanje ljudskih embrija biti moguće.