Mikroevolucija čovjeka i dalje traje

Evolucija je veoma spor proces i jedan ljudski život nije obično dovoljan da bismo na oči vidjeli kako se događa, osim ako ne proučavamo bakterije i još neke organizme koji se brzo razmnožavaju te možemo pratiti osobine na nizu generacija. Međutim, ako pručavamo niz viših organizama, primjerice, sisavce, efekte evolucije ćemo teško uočiti u toku nekih 70-100 godina.

Stoga je nekima lakše odbaciti evoluciju kao stvarnost. Ljudi su fizički isti već jako dugo vremena: naša vrsta se veoma malo izmijenila od posljednjeg ledenog doba, što je nekih više od 40 000 godina. Kažu da je posljednja velika promjena na Homo sapiensu bila pojava jake donje vilice, koju naši rođaci čimpanze, gorile i orangutani nemaju.

Pa ipak, evolucija naše vrste nije stala: stalno smo izloženi faktorima sredine i selekciji. Naposlijetku, žene su evoluirale bujne grudi, kakve naše pretkinje nisu imale, jer je to u seksualnoj selekciji bila poželjna osobina. No, osim ovih uočljivih, postoji niz sitnih, genomskih promjena kroz koje naša vrsta prolazi. 

U časopisu PLoS Biology početkom septembra je objavljen rad pod naslovom "Identifying genetic variants that affect viability in large cohorts" gdje je tim predvođen Josephom K. Pickrellom sa Univerziteta Kolumbija u New Yorku, posmatrao određene sekvence ljudskog genoma. Pronašli su da je je jedna varijanta (alel) gena CHRNA3, povezana sa većom stopom smrtnosti usljed pušenja, u opadanju.

Proučavajući dvije kohorte, jednu koju su činila lica starija od 80 godina, i jednu koju su činila lica od 60 do 80 godina, naučnici su primijetili kako je ova varijanta u opadanju i procijenili se da se radi o opadanju od 1%. Međutim, kako nisu imali kohorte ljudi mlađih od 60 godina, onih u srednjoj dobi, treba naglasiti da se ovdje radi samo o nesavršenoj procjeni. 

Također, primijetili su da varijanta jednog drugog gena, ApoE4 gena, koja je povezana sa povećanim rizikom od pojave Altzheimerove bolesti u kasnijoj dobi, također postaje rjeđa. Pickrell objašnjava ovo zapažanje činjenicom da ljudi danas sve kasnije imaju djecu - danas nije rijetkost da muškarci postaju očevi po prvi put u svojim četrdesetim i pedesetim godinama, a žene u kasnim tridesetim, dakle u dobi kada se javljaju simptomi bolesti povezanih sa ovim alelima. Zbog toga se ove varijante ne prenesu na potomke. Ko je obolio-obolio je i taj ispada iz igre zvane gene-pool

Međutim, evolucija i njeni smjerovi su često misteriozni i čudni te ne mora značiti da odabir neće promijeniti smjer usljed promjena vanjskih faktora. Recimo, vrlo lako se može desiti i dešava se da ljudi sve češće odluče da imaju djecu u dvadesetim.