Veliki upitnik nad radom o editovanju ljudskih embrija

Izvor: Shaukhrat Mitalipov,  Center for Embryonic Cell and Gene Therapy at the Oregon Health & Science University in Portland

Pojavile su se kritike i sumnje u vjerodostojnost rada američkog tima naučnika kojeg je predvodio Shuokhrat Mitalipov vezano za uspješnost uklanjanja jedne mutacije u genomu.

Podsjetimo, rad objavljen početkom avgusta u časopisu Nature opisuje protokol kako je pomoću CRISPR-Cas 9 tehnologije editovanja DNK moguće ukloniti mutaciju na genu MYBPC3 koja uzrokuje hipertrofičnu kardiomiopatiju. U izvještaju ovog rada je pisalo kako su se stanice vijabilnih ljudskih embrija sa mutacijom počele same "popravljati" nemutiranom kopijom gena od majke, što je krajnje neobično. To bi značilo da je pomoću CRISPR tehnologije samo „izrezan“ mutiran gen, krivac za hipertrofiju miokarda, ali da se proces „popravka“ događao intrinzično, bez vanjskog faktora (bez ubacivanja nemutiranog gena).

Također Mitalipov tim izvještava o veoma visokom stepenu uspjeha zamjene gena, što u sličnim studijama koje su sproveli kineski naučnici nije bilo tako: taj procenat je pri editovanju ljudskog HBB gena kod tima kojeg je predvodio Junjio Huang iznosio tek 34%, dok je američki tim imao uspješnost od čak 72%.

CRISPR-Cas9 mehanizam, izvor ilustracije: Meletios

Dieter Egli, sa Univerziteta Kolumbija u New Yorku i Maria Jasin sa Memorial Sloan Kettering Cancer Center također u New Yorku su napisali rad koji je trenutno u pre-printu i dostupan je u bazi bioRxiv. U tom tekstu izlažu vrlo racionalno zapažanje kako nama do sada poznati biološki mehanizmi nisu u stanju ispraviti grešku na genu kojeg donosi spermatozoid kopijom sa jajne stanice. Ovaj dvojac također smatra da greška u radu američkog tima nije namjerna, nego se radi o lošoj interpretaciji dobivenih podataka. 

Egli i Jasin predlažu sljedeće objašnjenje rezultata tima Shoukhrata Mitalipova: tim je previdio detektovati deleciju koju je napravio CRISPR-Cas 9 sistem na očinskoj kopiji gena. Stanice su zatim pokušale "pokrpiti" tu deleciju, što je dovelo do stvaranja viška slova, ali je tim tu pojavu interpretirao kao ispravku putem maternalne kopije.

Drugo objašnjenje jeste da su embriji nastali partenogenezom, bez genetičkog učešća spermatozoida. Ovako nešto nije baš često kod ljudske vrste, ali u uslovima in vitro bi bilo donekle moguće. 

Neki naučnici su još uvijek distancirani u pogledu obaranja ili potvrđivanja rezultata američkog tima. Robin Lovell-Badge, koji se bavi biologijom razvoja na institutu Francis Crick u Londonu smatra da je možda ipak moguće da postoji nama do sada nepoznat biološki mehanizam pomoću kojeg je došlo do popravke sa majčine kopije.