Zika virus u borbi protiv agresivnih tumora mozga

Zika virus je, kako sada znamo, opasan za mozak fetusa, jer izaziva trajna oštećenja mozga koja se očituju kao mikrocefalija. Također, zika virus je odgovoran za veliki broj spontanih pobačaja u regionima gdje postoji visok stepen opasnosti od zaraze, poput Latinske Amerike. Dakle, zika virus nije nešto za što bismo pretpostavili da može poslužiti u liječenju određenih bolesti mozga, kakvi su tumori. Međutim, kako je to virus koji prolazi barijeru krv-mozak,  poput virusa bjesnila, tako proučavanje zika virusa kao potencijalne terapije za bolesti mozga i nije bezvezna ideja. 

Matične stanice mozga su naročito osjetljive na dejstvo virusa. Upravo stoga infekcija ima razorno djelovanje na mozak nerođenih beba, jer je njihov mozak pun mladih, matičnih stanica iz kojih se poslije razviju različite stanice nervnog tkiva. Kod odraslih to nije slučaj - nema mnogo matičnih stanica, tako da infekcija zikom prolazi bez težih posljedica. Kod odraslih ljudi, zika je do sada povezivana jedno sa Guillain-Barréovim sindromom (GBS).

Međutim, neki od najtežih i najagresivnijih oblika raka mozga, poput glioblastoma, uzrokovani su postojanjem mutiranih matičnih stanica. Procjenjuje se da oko svega 5% pacijenata poživi pet godina nakon dijagnosticiranja ovog oblika kancera. Glioblastom se svrstava u red kancera sa najmanjom stopom preživljavanja. Glioblastom najviše pogađa ljude iznad 50 godina, nešto češće bijelce i pripadnike azijske rase. Nedavno je dijagnosticiran i američkom senatoru Johnu McCainu. Ako virus djeluje tako da uništava stem stanice mozga, moguće je da će uništavati i "podivljale" stem stanice tumora. 

MRI jednog glioblastoma, izvor: AboutCancer

U radu, objavljenom 5. septembra 2017. u časopisu The Journal of Experimental Medicine (JEM), pod nazivom "Zika virus has oncolytic activity against glioblastoma stem cells" tim sa Univerziteta kalifornija San Diego, predvođen Johnom Richom i Milanom Chhedom, pokazano je dejstvo virusa zika na glioblastome. Virus je uništio uzorke humanog glioblastoma u uslovima in vitro, u petrijevki. Također, ovaj tim je pokazao kako virus ne inficira tkivo koje nema glioblastom (tj. matične, mlade, nediferencirane stanice). To objašnjava i činjenicu da zika rijetko pravi probleme odraslim ljudima te da infekcija često prođe bez ozbiljnijih simptoma i posljedica. Međutim, na matičnim stanicama, virus pravi dar-mar. 

Zatim je tim prešao na eksperimente in vivo, na miševima. Miševi sa glioblastomom koji su inficirani zika virusom živjeli su duže od onih koji nisu bili inficirani. 4 od 9 miševa je unutar dva mjeseca još uvijek bilo živo.

Virus zika (crveno) izolovan od pacijenta koji ima mikrocefaliju, izvor: NIAID/Flickr

Međutim, mi nakon ovog jednog rada ne znamo kako će se ponašati ljudski glioblastomi in vivo te da li je virus sposoban u potpunosti uništiti glioblastom ili se tek radi o kupovini vremena. Međutim, i mala šansa za terapiju glioblastoma jer vrijedna istraživanja. Naučnici sa univerziteta Kalifornija San Diego i sa Washington University School of Medicine su već počeli sa modifikacijama zika virusa u odnosu na divlju formu, kako bi ga "ukrotili" i učinili povoljnijim za iduće eksperimente.

Zika virus je prvi put otkriven u Africi 1947. (u Ugandi) ali se danas širi po cijeloj Latinskoj Americi. Zika virus ima jednog vektora, komarca Aedes aegypti,  slično kao i plazmodij malarije (s tom razlikom što plazmodij malarije nije virus, već protist, a komarac je Anopheles gambiae/A. maculipennis). Dakle, komarac prenosi virus, a čovjek je krajnji domaćin.

Infekcija kod odraslih nema neke stravične simptome, kao što to ima infekcija ebola virusom - dosta simptoma prođe "ispod radara". Simptomi uključuju blagu groznicu, ponekad osip, bol u zglobovima i crvenilo očiju.